Wilhelm Heinrich Erb
Istorijska ličnost1850–1950 — u istom periodu (±60 godina) djelovalo je i 45 drugih ličnosti sa ovog wikija, prikazane iznad. Neposredni prethodnik: Carlo Giacomini (1873.). Nasljednik: Theodor Billroth (1881.).

Godine: 30. novembar 1840 – 29. oktobar 1921. Državljanstvo i rad: Njemačka (rođen u Winnweileru), karijera u Heidelbergu, uz period u Leipzigu 1880–1883. Struka: neurolog, profesor, jedna od osnivačkih figura njemačke kliničke neurologije.
U radu iz 1874. zaključio je da kod odraslih specifičan obrazac paralize (deltoidni mišić, biceps, subskapularni mišić) potiče od radikularnog oštećenja na nivou C5–C6, a ne od izolovanih lezija perifernih nerava. Godine 1877. analizirao je četiri slučaja porođajne paralize i sproveo studije ekscitacije brahijalnog pleksusa električnim strujama (odatle "Erbova tačka", 2–3 cm iznad ključne kosti): taj korak je učvrstio eponim "Erbova paraliza" / "Erb-Duchenneova paraliza".
Napomena: studije električne stimulacije pripadaju radu iz 1877, ne onom iz 1874, pa se "Erbova tačka" veže za taj kasniji rad. Rad iz 1874. nije bio doktorska teza (doktorat je odbranio 1864) nego saopštenje u zborniku Heidelberškog prirodoslovno-medicinskog društva.
Takođe poznat po
Proučavanje dubokih tetivnih refleksa, myasthenia gravis i mišićnih distrofija.
Povezano
Pomenut na stranici Plexus brachialis.
Izvori
- PMC: "Wilhelm Heinrich Erb (1840–1921) and his contributions to neuroscience"
- LITFL Medical Eponym Library: Wilhelm Erb
