Godine: 28. jun 1824 – 9. jul 1880. Državljanstvo i rad: Francuska, Pariz (bolnica Bicêtre, Medicinski fakultet u Parizu). Struka: hirurg, anatom i antropolog.

Broka je 1861. godine u bolnici Bicêtre primio pacijenta Louisa Victora Leborgnea, koji je dvadeset godina mogao izgovoriti samo slog "tan", ponovljen dvaput, pa je po tome i dobio nadimak "Tan". Razumijevanje govora mu je pritom bilo relativno očuvano. Poslije Leborgneove smrti iste godine, obdukcija je pokazala oštećenje u zadnjem dijelu treće čeone vijuge, danas gyrus frontalis inferior, pars opercularis i pars triangularis (Brodmannove areje 44 i 45), lijeve hemisfere. Svoj nalaz je tada opisao terminom "aphémie" (afemija), koji je nekoliko godina kasnije Armand Trousseau zamijenio terminom "afazija", koji se zadržao do danas. Broka je zaključio da je integritet treće čeone vijuge, a možda i druge, neophodan za sposobnost artikulisanog govora. U mjesecima poslije prvog slučaja pratio je nekoliko sličnih bolesnika sa oštećenjem istog regiona i istom kliničkom slikom, uključujući pacijenta Lazarea Lelonga, čiji je mozak, kao i Leborgneov, sačuvan i decenijama kasnije ponovo analiziran savremenim metodama snimanja.

Prioritet za povezivanje govora sa lijevom hemisferom mozga nije nesporan. Ljekar Marc Dax je, prema kasnijem svjedočenju njegovog sina Gustava, sličan zaključak iznio već 1836. na kongresu u Monpeljeu, ali puni rad nikad nije objavio za života, umro je već sljedeće godine, a rukopis je ostao nepoznat sve dok ga Gustav Dax nije podnio Akademiji medicine u Parizu, poslije Brokinog prvog izvještaja o Leborgneu. Broka je 1865. prvi put jasno i bez ograde tvrdio da je funkcija smještena baš u lijevoj hemisferi, oslanjajući se na patoanatomsku metodu, obdukciju povezanu sa preciznim opisom vijuge. Istoričari medicine se ne slažu potpuno oko toga kako podijeliti zaslugu: većina i dalje Broku smatra osobom kojoj pripada prioritet u utemeljenju otkrića na dokazima, dok manji broj autora predlaže da se teorija naziva "Dax-Brokina", jer je Daxova ideja bila ranija, samo neobjavljena na vrijeme.

Otkriće se smatra jednim od prvih čvrstih dokaza cerebralne lateralizacije, ideje da lijeva i desna hemisfera mozga nisu funkcionalno identične. Kasnija analiza sačuvanih Leborgneovog i Lelongovog mozga savremenim metodama snimanja pokazala je da se oštećenje protezalo i dublje i šire od granica klasične "Brokine oblasti", uključujući ostrvce (insula) i dio tjemenog režnja.

Takođe poznat po

Broka je 1859. osnovao Antropološko društvo u Parizu, Société d'Anthropologie de Paris, prvo društvo na svijetu koje je u nazivu nosilo riječ "antropologija" (etnološka društva koja su se bavila proučavanjem čovjeka postojala su i ranije), i kasnije razvio niz instrumenata za mjerenje lobanje, kraniometriju. Taj dio njegovog rada danas se posmatra kritički: istoričar nauke Stephen Jay Gould je u knjizi The Mismeasure of Man tvrdio da su tumačenja izmjerenih podataka o veličini lobanje kod Broke, uprkos njegovom preciznom pristupu mjerenju, bila oblikovana pretpostavkama o rasnoj hijerarhiji tipičnim za njegovo doba; Gouldova metodologija je i sama predmet nastavljene akademske rasprave.