Godine: 1801-1867. Državljanstvo i rad: Francuska, Hôtel-Dieu u Parizu. Struka: internista, klinički predavač.

Armand Trousseau je rođen 1801. u Toursu. Nakon početnih studija u rodnom gradu, pod mentorstvom Pierre-Fidèlea Bretonneaua, preselio se u Pariz, gdje je nastavio medicinsko obrazovanje i doktorirao 1825. Kasnije se vezao za bolnicu Hôtel-Dieu, gdje je proveo najveći dio karijere; prema jednom dijelu izvora, 1850. je preuzeo i katedru kliničke medicine pariskog medicinskog fakulteta, mada drugi izvori tu godinu vezuju samo za njegov ulazak u Akademiju medicine. Njegova predavanja, objedinjena u višetomnom djelu Clinique médicale de l'Hôtel-Dieu de Paris, imala su širok uticaj na francusku kliničku medicinu 19. vijeka.

U posljednjim godinama života Trousseau se okrenuo proučavanju poremećaja govora. U predavanjima na Hôtel-Dieu 1864. i 1865, kao i u obraćanju Carskoj akademiji medicine 1865, zalagao se za termin afazija (franc. aphasie) umjesto ranijeg naziva aphémie, koji je nekoliko godina ranije uveo Pol Broka. Razlog je bio jezički: grčki ljekar mu je ukazao da riječ aphemia u kasnijoj grčkoj upotrebi znači "beščašće", što ju je činilo neprikladnom za medicinski termin. Opisao je afaziju kao širi sindrom koji, pored gubitka sposobnosti govora, uključuje i poremećaje čitanja, pisanja, prepoznavanja brojeva, imenovanja predmeta i crtanja. Trousseauov predlog termina se zadržao u upotrebi i danas je standardni naziv za poremećaj jezika izazvan oštećenjem mozga.

Takođe poznat po

Trousseau je sam kod sebe prepoznao znak koji je ranije opisao kod drugih. U ljeto 1866. primijetio je gubitak apetita, mršavljenje i bolove u stomaku, a u proljeće 1867. razvio je migratorni tromboflebitis na ruci, isti obrazac koji je povezivao sa skrivenim malignitetom. Prema francuskom izvoru, tada je učeniku rekao: "Je suis perdu" ("Izgubljen sam") i da mu flebitis ne ostavlja sumnju o prirodi njegove bolesti. Umro je nekoliko mjeseci kasnije, u junu 1867, od karcinoma želuca, ne pankreasa kako se anegdota često netačno prepričava, vjerovatno zato što je pankreas danas najčešće povezan sa Trousseauovim sindromom.

Po njemu su nazvana i Trousseau-Lallemandova tjelešca (rana veza sa proteinima koje je kasnije opisao Bence Jones), a bavio se i traheotomijom kod difterije: u izvještaju iz 1855. o 216 djece navodi stopu preživljavanja od 22%.