James Parkinson
Istorijska ličnostGodine: 11. april 1755 – 21. decembar 1824. Državljanstvo i rad: Engleska (Hoxton, London). Struka: hirurg-apotekar, geolog, paleontolog, politički pisac i reformator.
James Parkinson rođen je u Hoxtonu, tadašnjem predgrađu istočnog Londona, kao sin apotekara i hirurga Johna Parkinsona. Naslijedio je očevo zanimanje i cijeli radni vijek proveo kao hirurg-apotekar u istom kraju grada, uključujući tri decenije kao posjetni ljekar lokalne ludnice, iskustvo koje ga je kasnije učinilo zagovornikom reforme zakona o ludnicama. Uz medicinsku praksu bio je i politički aktivan reformator: pod svojim imenom i pseudonimom "Old Hubert" objavio je gotovo dvadeset političkih pamfleta koji su zagovarali opšte pravo glasa i socijalne reforme, a bio je i član Londonskog dopisnog društva (London Corresponding Society). Zbog te aktivnosti se 1794. našao umiješan u takozvanu Pop-gun zavjeru (Pop-gun Plot), izmišljenu, kasnije dokazano lažnu optužbu za atentat na kralja Georgea III, u kojoj je svjedočio pred Tajnim savjetom, ali nikad nije formalno optužen.
U šezdeset drugoj godini života, 1817, Parkinson je objavio šezdesetšestostraničnu raspravu An Essay on the Shaking Palsy ("Esej o drhtavoj kljenuti"), djelo koje je prvo sistematski opisalo stanje koje je sam nazvao paralysis agitans, "drhtava kljenut". Esej se zasnivao na šest slučajeva: trojicu bolesnika je lično pratio kao pacijente, a preostalu trojicu je posmatrao samo uzgred, u prolazu na ulici ili s daljine. Djelo je godinama ostalo gotovo nezapaženo u stručnoj javnosti i tek se decenijama kasnije počelo smatrati temeljnim radom o ovoj bolesti.
Klinička korelacija
Parkinson je opisao stanje sa nevoljnim drhtavim pokretom i smanjenom mišićnom snagom u dijelovima tijela koji nisu u pokretu, pa i kad su poduprti, uz sklonost tijela da se povija naprijed i da hod prelazi u trk. Uočio je i poremećaj sna i česte padove, a pratili su ih autonomni simptomi poput zatvora, otežanog gutanja i pojačanog lučenja pljuvačke, kao i teškoće u finoj motorici pri pisanju i govoru. Pogrešno je pretpostavio da drhtanje potiče od oštećenja u vratnom dijelu kičmene moždine, objašnjenje koje se kasnije pokazalo netačnim.
Naziv "Parkinsonova bolest" prvi je predložio škotski ljekar William Sanders 1865. godine, ali se u opštu medicinsku upotrebu učvrstio tek preko francuskog neurologa Jean-Martina Charcota. Charcot je kroz svoja predavanja u bolnici Salpêtrière u Parizu, koja se u ovom kontekstu najčešće datiraju u 1877. godinu, Parkinsonovom opisu dao status posebnog kliničkog entiteta i time naziv po njemu učinio standardnim u neurologiji.
Takođe poznat po
Parkinson je bio priznat i kao geolog i paleontolog: njegovo trotomno djelo Organic Remains of a Former World (tomovi objavljeni 1804, 1808. i 1811), na preko hiljadu stranica sa brojnim ilustracijama, dugo se koristilo kao standardni udžbenik paleontologije. Bio je jedan od trinaest osnivača Londonskog geološkog društva (Geological Society of London) 1807. godine, a 1823. je dobio prvu Zlatnu medalju Kraljevskog koledža hirurga za taj rad. Nijedan potvrđeno autentičan portret Parkinsona nije sačuvan; dvije najčešće kopirane fotografije za koje se dugo vjerovalo da ga prikazuju naknadno su dokazano pogrešno pripisane drugim osobama istog imena.
Izvori
- Medical Journal of Australia (Toodayan, 2018), "James Parkinson's Essay on the shaking palsy, 1817-2017"
- PMC / Lancet Neurology (2018), "The true face of James Parkinson"
- PMC (2019), "Will the Real James Parkinson Please Stand Up? Another Fake James Parkinson"
- ACNR, "Parkinson's Disease Before James Parkinson"
- AAPG Explorer, "The Famous Geologist Who Discovered Parkinson's Disease"
- Spitalfields Life, "James Parkinson, Physician of Hoxton"
- Wikipedia (en), "James Parkinson"
- Wikipedia (en), "History of Parkinson's disease"
