Wiki/Istorija medicine

James Parkinson

Istorijska ličnost

Godine: 11. april 1755 – 21. decembar 1824. Državljanstvo i rad: Engleska (Hoxton, London). Struka: hirurg-apotekar, geolog, paleontolog, politički pisac i reformator.

James Parkinson rođen je u Hoxtonu, tadašnjem predgrađu istočnog Londona, kao sin apotekara i hirurga Johna Parkinsona. Naslijedio je očevo zanimanje i cijeli radni vijek proveo kao hirurg-apotekar u istom kraju grada, uključujući tri decenije kao posjetni ljekar lokalne ludnice, iskustvo koje ga je kasnije učinilo zagovornikom reforme zakona o ludnicama. Uz medicinsku praksu bio je i politički aktivan reformator: pod svojim imenom i pseudonimom "Old Hubert" objavio je gotovo dvadeset političkih pamfleta koji su zagovarali opšte pravo glasa i socijalne reforme, a bio je i član Londonskog dopisnog društva (London Corresponding Society). Zbog te aktivnosti se 1794. našao umiješan u takozvanu Pop-gun zavjeru (Pop-gun Plot), izmišljenu, kasnije dokazano lažnu optužbu za atentat na kralja Georgea III, u kojoj je svjedočio pred Tajnim savjetom, ali nikad nije formalno optužen.

U šezdeset drugoj godini života, 1817, Parkinson je objavio šezdesetšestostraničnu raspravu An Essay on the Shaking Palsy ("Esej o drhtavoj kljenuti"), djelo koje je prvo sistematski opisalo stanje koje je sam nazvao paralysis agitans, "drhtava kljenut". Esej se zasnivao na šest slučajeva: trojicu bolesnika je lično pratio kao pacijente, a preostalu trojicu je posmatrao samo uzgred, u prolazu na ulici ili s daljine. Djelo je godinama ostalo gotovo nezapaženo u stručnoj javnosti i tek se decenijama kasnije počelo smatrati temeljnim radom o ovoj bolesti.

Klinička korelacija

Parkinson je opisao stanje sa nevoljnim drhtavim pokretom i smanjenom mišićnom snagom u dijelovima tijela koji nisu u pokretu, pa i kad su poduprti, uz sklonost tijela da se povija naprijed i da hod prelazi u trk. Uočio je i poremećaj sna i česte padove, a pratili su ih autonomni simptomi poput zatvora, otežanog gutanja i pojačanog lučenja pljuvačke, kao i teškoće u finoj motorici pri pisanju i govoru. Pogrešno je pretpostavio da drhtanje potiče od oštećenja u vratnom dijelu kičmene moždine, objašnjenje koje se kasnije pokazalo netačnim.

Naziv "Parkinsonova bolest" prvi je predložio škotski ljekar William Sanders 1865. godine, ali se u opštu medicinsku upotrebu učvrstio tek preko francuskog neurologa Jean-Martina Charcota. Charcot je kroz svoja predavanja u bolnici Salpêtrière u Parizu, koja se u ovom kontekstu najčešće datiraju u 1877. godinu, Parkinsonovom opisu dao status posebnog kliničkog entiteta i time naziv po njemu učinio standardnim u neurologiji.

Takođe poznat po

Parkinson je bio priznat i kao geolog i paleontolog: njegovo trotomno djelo Organic Remains of a Former World (tomovi objavljeni 1804, 1808. i 1811), na preko hiljadu stranica sa brojnim ilustracijama, dugo se koristilo kao standardni udžbenik paleontologije. Bio je jedan od trinaest osnivača Londonskog geološkog društva (Geological Society of London) 1807. godine, a 1823. je dobio prvu Zlatnu medalju Kraljevskog koledža hirurga za taj rad. Nijedan potvrđeno autentičan portret Parkinsona nije sačuvan; dvije najčešće kopirane fotografije za koje se dugo vjerovalo da ga prikazuju naknadno su dokazano pogrešno pripisane drugim osobama istog imena.

Izvori
  1. Medical Journal of Australia (Toodayan, 2018), "James Parkinson's Essay on the shaking palsy, 1817-2017"
  2. PMC / Lancet Neurology (2018), "The true face of James Parkinson"
  3. PMC (2019), "Will the Real James Parkinson Please Stand Up? Another Fake James Parkinson"
  4. ACNR, "Parkinson's Disease Before James Parkinson"
  5. AAPG Explorer, "The Famous Geologist Who Discovered Parkinson's Disease"
  6. Spitalfields Life, "James Parkinson, Physician of Hoxton"
  7. Wikipedia (en), "James Parkinson"
  8. Wikipedia (en), "History of Parkinson's disease"