Godine: oko 1500–1510 – 27. avgust 1574. Državljanstvo i rad: Italijan, rođen u San Severinu (danas u italijanskoj pokrajini Marke, tada dio Papske države), radio u Rimu kao profesor anatomije na Sapienzi i ljekar uticajnih rimskih velikaša, uključujući kardinala Giulija della Rovere. Struka: ljekar i anatom.

Eustachi je bio savremenik Andreasa Vesaliusa, i istorija anatomije njih dvojicu, uz Gabrijela Falopija, naziva "anatomskom trojkom" iz koje je proizašla moderna nauka o anatomiji. Dok je Vesalius otvoreno raskinuo sa Galenovom anatomijom, Eustachi je ostao njen branilac i sa Vesaliusom je vodio javan naučni spor, iako su obojica gradili svoje zaključke na stvarnoj disekciji ljudskog tijela, a ne na životinjskoj anatomiji kakvu je koristio Galen; rukopis o tom sporu, De dissensionibus et controversiis anatomicis, pripremljen je za štampu ali je poslije Eustachijeve smrti izgubljen. Opisao je i nadbubrežne žlijezde, grudni limfni kanal (ductus thoracicus) i venu azigos, a njegovo djelo Libellus de Dentibus (1563) je prvi sistematski anatomski traktat o zubima.

Anatomija je već krenula putem koji je zacrtao Vesaliusov De Humani Corporis Fabrica kad je, 1714, papski ljekar Giovanni Maria Lancisi u Urbinu pronašao Eustachijeve bakrorezne anatomske table, Tabulae Anatomicae Corporis Humani, ostavljene neobjavljene čitav vijek i po. Lancisi ih je, na papin trošak, konačno objavio, 140 godina poslije Eustachijeve smrti, ali kasno da promijene tok anatomije: da su izašle za njegovog života, vjerovatno bi mu donijele istu slavu kao Vesaliusu.

Takođe poznat po

U desnoj pretkomori srca, na mjestu gdje donja šuplja vena u nju ulazi, nalazi se venski zalistak koji je prvi opisao Eustachi, danas nazvan Eustahijeva valvula. U fetalnom periodu usmjerava dotok krvi iz donje šuplje vene ka foramen ovale i dalje u lijevu pretkomoru, zaobilazeći plućnu cirkulaciju. Poslije rođenja, kad se plućna cirkulacija uspostavi i foramen ovale zatvori, valvula gubi tu ulogu i tokom prvih godina života obično strukturno regresira, mada kod dijela odraslih ostaje kao rudimentaran ostatak.