Charles Bell
Istorijska ličnost1750–1850 — u istom periodu (±60 godina) djelovalo je i 23 drugih ličnosti sa ovog wikija, prikazane iznad. Neposredni prethodnik: Johann Friedrich Meckel Mlađi (1809.). Nasljednik: William Edmonds Horner (1822.).

Godine: 1774–1842. Državljanstvo i rad: Škotska. Struka: anatom, hirurg, fiziolog, poznat i kao medicinski ilustrator.
Bell je 1821. Kraljevskom društvu u Londonu predstavio rad koji je povezao oštećenje facijalnog nerva sa paralizom mišića lica, a 1823. opisao "Belov fenomen" (refleksno okretanje oka naviše i upolje kad oslabljen orbicularis oculi ne može zatvoriti kapak). Njegov najpoznatiji klinički opis same paralize (pacijent Daniel Stadler) često se, odvojeno od teorijskog rada iz 1821, datira u 1827.
Takođe poznat po
Godine 1811, u pamfletu Idea of a New Anatomy of the Brain, prvi je ukazao na motornu funkciju prednjih korjenova spinalnih nerava. Senzornu funkciju zadnjih korjenova eksperimentalno je dokazao François Magendie 1822, pa zakon nosi oba imena (uz poznat spor o prvenstvu). Proglašen vitezom 1831, pri stupanju Vilijama IV na prijesto. Zlatnu medalju Kraljevskog društva (Royal Medal) dobio je 1829, "za otkrića o nervnom sistemu". Kao ilustrator, poznat po crtežima ratnih rana nakon bitke kod Korunje (1809).
Povezano
Pomenut na stranici m. orbicularis oculi (Bellova paraliza, klinička korelacija).
Izvori
- LITFL Medical Eponym Library: Sir Charles Bell
- Wikipedia: Bell's palsy
