Glagoli imaju najmanju ulogu od svih vrsta riječi u samim TA2 nazivima, jer je anatomska terminologija po prirodi imenička, ne rečenična, razlog zašto je ova tema namjerno postavljena niže u redoslijedu učenja nego imenice, pridjevi i genitiv. Ipak, glagoli imaju jedno veoma praktično mjesto u medicinskom latinskom: recepti. Skoro sve klasične skraćenice na receptu (Rp., M., S., D.t.d., vidi stranicu Skraćenice u receptima) su skraćeni oblici punih latinskih glagola, najčešće u zapovjednom (imperativnom) ili željnom (konjunktivnom) obliku.

Latinski ima četiri pravilne konjugacije, razlikuju se po samoglasniku osnove prezenta: prva na -are, druga na -ere (dugo e), treća na -ere (kratko e) i četvrta na -ire. Ovaj predmet pokriva samo prezent (indikativ i konjunktiv), jer se upravo taj vremenski oblik javlja u praktičnoj medicinskoj upotrebi, ne cijeli latinski glagolski sistem.

Pored četiri pravilne konjugacije, nekoliko posebnih glagolskih oblika zaslužuje zasebnu pažnju: sum, esse (nepravilan pomoćni glagol "biti", osnova skoro svake pune latinske rečenice ili recepta), fio, fieri (nepravilan glagol "postati", izvor skraćenice fiat na receptu), particip prezenta aktiva (glagolski pridjev radnje u toku, izvor termina kao afferens/efferens) i gerundiv (glagolski pridjev nužnosti, izvor svakodnevnih riječi kao agenda i referendum).