Prva konjugacija
Prva konjugacija obuhvata glagole čiji infinitiv prezenta završava na -are, sa dugim -a- kroz većinu oblika. Ovo je najveća i najpravilnija grupa latinskih glagola.
Prezent indikativa aktiva: vocare (zvati)
| Lice | Jednina | Množina |
|---|---|---|
| 1. lice (ja/mi) | voco | vocamus |
| 2. lice (ti/vi) | vocas | vocatis |
| 3. lice (on-ona-ono/oni) | vocat | vocant |
Nastavci (-o, -s, -t, -mus, -tis, -nt) su isti kroz sve četiri konjugacije, razlikuje se samo samoglasnik osnove ispred njih.
Zapovjedni način (imperativ), jednina
Gradi se jednostavno, oduzimanjem "-re" od infinitiva: vocare → voca ("zovi!", jedna osoba). Množina (obraćanje više osoba) dodaje -te na tu istu osnovu: vocate ("zovite!").
Primjeri iz prakse (glagoli koje ćete stvarno sresti)
- signare (obilježiti, označiti) → imperativ signa ("obilježi!"), otud skraćenica S. ili Sig. na receptu
- curare (brinuti se o, paziti na, u medicinskom kontekstu prošireno na "liječiti") → cura ("brini se!", u medicinskom kontekstu i "liječi!")
- notare (zabilježiti)
Izvori
- Allen and Greenough's New Latin Grammar (1903)
- Bennett's New Latin Grammar (1908)
