Prilozi (adverbia) opisuju glagol, pridjev ili drugi prilog, i za razliku od imenica, pridjeva i zamjenica ne mijenjaju oblik po padežu, broju ni rodu, jedan oblik služi za sve. U TA2 terminologiji se skoro nikad ne pojavljuju (nazivi struktura su imenički spojevi, ne rečenice), ali su bitni za čitanje uputa, recepata i punih latinskih fraza iz medicinske prakse.

Građenje priloga od pridjeva

• Od pridjeva prve/druge deklinacije (tip longus, -a, -um): dodaje se -e na osnovu. Longus (dug) → longe (daleko, u prostornom smislu).
• Od pridjeva treće deklinacije (tip brevis, breve ili simplex): dodaje se -iter na osnovu, ili samo -er kod osnova koje se završavaju na -nt. Brevis (kratak) → breviter (ukratko). Simplex (jednostavan, osnova simplic-) → simpliciter (jednostavno).

Poređenje priloga

Kao i pridjevi, prilozi imaju tri stepena, ali sa nešto drugačijim nastavcima:

• Pozitiv: longe (daleko)
• Komparativ: isti oblik kao neutrum jednine komparativa pridjeva, longius (dalje)
• Superlativ: dodaje se -e na osnovu superlativa pridjeva, longissime (najdalje)

Nepravilni prilozi u praksi

Prilog bene (dobro) je pravi izuzetak, ne izvodi se pravilnim nastavkom od bonus (očekivano bi bilo "bone") nego dolazi od potpuno drugog, starijeg oblika. Prilog male (loše) je zapravo PRAVILNO građen od malus (mal- + -e), samo mu je, kao i kod bene, komparativ i superlativ nepravilan (peius, pessime, vidi stranicu Poređenje pridjeva). Ostali korisni prilozi koji se pamte kao gotove riječi: statim (odmah, koristi se u praksi kao skraćenica "stat.", vidi stranicu Skraćenice u receptima), semper (uvijek), numquam (nikad).

Posebno korisna podgrupa priloga za farmakologiju su brojni prilozi (koliko puta): semel (jednom), bis (dva puta), ter (tri puta), quater (četiri puta) - osnova svakodnevnih skraćenica za učestalost doziranja na receptu, q.d./b.i.d./t.i.d./q.i.d. (vidi stranicu Skraćenice u receptima).