Četvrta konjugacija
Četvrta konjugacija obuhvata glagole čiji infinitiv prezenta završava na -ire, sa dugim -i-. Nastavci su najsličniji trećoj konjugaciji u množini (obje imaju -unt/-iunt u trećem licu množine), ali je -i- osnova stabilna kroz cijelu promjenu, za razliku od promjenljive osnove treće konjugacije.
Prezent indikativa aktiva: audire (čuti)
| Lice | Jednina | Množina |
|---|---|---|
| 1. lice (ja/mi) | audio | audimus |
| 2. lice (ti/vi) | audis | auditis |
| 3. lice (on-ona-ono/oni) | audit | audiunt |
Zapovjedni način (imperativ), jednina
Audire → audi ("čuj!", jedna osoba). Množina: audite ("čujte!").
Primjeri iz prakse
- sentire (osjećati) → korijen riječi sensus (osjet, čulo), otud "sensorium", "sensorni"
- audire (čuti) → korijen riječi "auditus" (sluh), "auditivni"
- dormire (spavati) → koristi se u kontekstu anestezije i sedacije
Izvori
- Allen and Greenough's New Latin Grammar (1903)
- Bennett's New Latin Grammar (1908)