Sum, esse, fui (biti) je najvažniji i najčešći glagol u cijelom jeziku, i jedini potpuno nepravilan: ne prati nijedan od četiri obrasca konjugacije sa prethodnih stranica (tzv. atematski glagol, nastavci se dodaju direktno na osnovu bez samoglasnika konjugacije između).

Prezent indikativa aktiva

Infinitiv, imperativ, konjunktiv

• Infinitiv: esse ("biti")
• Imperativ: es (jednina, "budi!"), este (množina, "budite!")
• Konjunktiv prezenta: sim, sis, sit, simus, sitis, sint ("neka budem", "neka bude"...), ne gradi se po istom pravilu (-a-/-e- ubacivanje) kao pravilni glagoli, mora se pamtiti posebno

Zašto nema pasiv

Sum opisuje stanje ("biti nešto"), ne radnju koju neko vrši nad nekim, pa gramatički nema smisla da ima pasivni oblik (ne postoji "biti bivan"). Zbog toga ovaj glagol ima i nepotpun sistem participa u odnosu na pravilne glagole, jedini pravi particip mu je futurus (onaj koji će biti, particip budućeg vremena), nema participa prezenta ni pasivnih participa.

Praktična relevantnost za medicinski latinski

Iako se sam po sebi ne pojavljuje u TA2 nazivima (koji su imenički spojevi, ne rečenice), oblik est ("jeste") je čest u definicijama i opisima u starijoj i savremenoj medicinskoj literaturi ("Cor est organum musculare", srce je mišićni organ). Sadašnje vrijeme ovog glagola (sum, es, est...) je i sastavni dio (pomoćni dio) perfekatskih pasivnih oblika drugih glagola u punom latinskom sistemu (npr. factus est, doslovno "napravljen je/jeste", vidi mehanizam punije na stranici Particip perfekta pasiva), iako se ti složeni oblici u medicinskom latinskom praktično ne koriste.