Wiki/Latinski jezik/Glagoli

Particip prezenta aktiva

Particip prezenta aktiva je pridjev izveden iz glagola: opisuje nekoga ili nešto kao vršioca radnje koja je u toku ("onaj koji nosi", "ono što dovodi"). Za medicinski latinski je iznenađujuće bitan, jer se veliki broj svakodnevnih anatomskih pridjeva gradi baš na ovaj način.

Građenje

Dodaje se na osnovu prezenta, nastavak zavisi od konjugacije:

  • Prva konjugacija: -ans (vocarevocans, "onaj koji zove")
  • Druga, treća i četvrta konjugacija: -ens, sa spojnim samoglasnikom karakterističnim za tu konjugaciju (moneremonens; verterevertens; audireaudiens)

Deklinacija: jednotermin. pridjev treće deklinacije

Particip prezenta se dekliniraju kao pridjev treće deklinacije sa jednim oblikom za sva tri roda u nominativu (vidi stranicu Pridjevi treće deklinacije), genitiv jednine uvijek na -ntis (afferensafferentis).

Poseban izuzetak u ablativu jednine, prema upotrebi:

  • Kad se koristi kao pravi particip (sa svojim objektom, opisuje radnju koja se stvarno dešava): ablativ na -e.
  • Kad se koristi kao običan, ustaljen pridjev (kao većina TA2 primjera ispod): ablativ na -i, po pravilu vokalske osnove.

Genitiv množine je -ium u oba slučaja.

Primjeri iz medicinske terminologije

  • afferens (dovodni, od afferre, "donijeti/dovesti") → arteriola glomerularis afferens, dovodna arteriola bubrežnog klupka
  • efferens (odvodni, od efferre, "iznijeti/odvesti") → arteriola glomerularis efferens, odvodna arteriola; ductuli efferentes, odvodni kanalići (testisa)
  • nascens (onaj koji se rađa, od nasci) i recipiens (onaj koji prima, od recipere) se koriste u širem medicinskom kontekstu (embriologija, transplantacija) kao primjeri istog obrasca, iako nisu ustaljeni TA2 nazivi kao afferens/efferens

Česta greška

Ne treba miješati particip prezenta (opisuje radnju koja traje) sa imenicom vršioca radnje na -tor/-trix (opisuje TRAJNO svojstvo/ulogu, npr. levator, onaj koji diže, ili tensor, onaj koji zateže), to je potpuno drugačiji način građenja riječi (nastavak -tor na osnovu supina, ne na osnovu prezenta), obrađen zasebno na stranici Sufiksi po funkciji. Ne treba ga miješati ni sa participom perfekta pasiva, koji umjesto radnje u toku opisuje radnju koja je već izvršena i završena.

Izvori
  • Allen and Greenough's New Latin Grammar (1903)
  • Terminologia Anatomica 2 (FIPAT)