Particip perfekta pasiva je pridjev izveden iz glagola koji opisuje da je nešto primilo radnju i da je ta radnja završena ("onaj koji je bio [urađen/pomjeren/otvoren]"). Za razliku od finitnih glagolskih vremena (koja se u TA2 terminologiji gotovo ne pojavljuju, jer je anatomska nomenklatura imenička, ne rečenična), ovaj oblik se stalno sreće, jer funkcioniše kao običan pridjev i krije se iza nekoliko naziva koje svaki student medicine već zna, a da ne prepoznaje njihovo porijeklo.

Građenje

Gradi se od supinske osnove (četvrti glavni oblik glagola) + nastavci -us, -a, -um:

• Prva konjugacija: vocare (zvati) → supin vocatum → particip vocatus ("pozvan")
• Druga konjugacija: miscere (miješati) → supin mixtum → particip mixtus ("pomiješan")
• Treća konjugacija: vertere (okrenuti) → supin versum → particip versus ("okrenut")
• Četvrta konjugacija: audire (čuti) → supin auditum → particip auditus ("čuven")

Supinska osnova nije uvijek predvidiva iz osnove prezenta, isti glagoli koje smo ranije koristili kao primjere pravilnih konjugacija to i pokazuju: miscere daje nepravilno mixtum (suglasnik ispred nastavka se stopio u -x-), vertere daje skraćeno versum umjesto očekivanog "vertitum". Zato se supin uvijek uči napamet uz svaki glagol, kao poseban, četvrti glavni oblik, ne izvodi po pravilu iz prezenta.

Deklinacija

Za razliku od participa prezenta, koji se deklinira kao pridjev treće deklinacije, particip perfekta pasiva se deklinira potpuno pravilno kao pridjev prve i druge deklinacije (isti obrazac kao bonus, bona, bonum, vidi stranicu Pridjevi prve i druge deklinacije): muški rod prati drugu deklinaciju (-us, -i), ženski prvu (-a, -ae), srednji drugu (-um, -i).

Upotreba u anatomskoj terminologiji

Dva vrlo poznata TA2 naziva su zapravo particip perfekta pasiva, iako se rijetko prepoznaju kao takvi:

• rectus ("ispravljen, učinjen pravim") je particip glagola regere (voditi, upravljati, držati pravo) → musculus rectus abdominis, musculus rectus femoris
• transversus ("okrenut popreko") je particip glagola transvertere (okrenuti popreko) → musculus transversus abdominis, colon transversum

Za razliku od ovoga, obliquus ("kos, ukoso postavljen", kao u musculus obliquus externus abdominis) NIJE particip nijednog glagola, nego običan pridjev bez glagolskog porijekla, dobar podsjetnik da nije svaki opisni pridjev na sličnom mjestu particip.

Perfekat pasiva: mehanizam "factus est"

Particip perfekta pasiva je i gramatička osnova cijelog pasivnog sistema svršenih vremena: perfekat pasiva se gradi particip + prezent od esse (npr. factus est, "napravljen je", već pomenuto na stranici Sum, esse), a pluskvamperfekat pasiva particip + imperfekt od esse (factus erat, "bio je napravljen"). Sam particip se pri tome ne mijenja, mijenja se samo oblik glagola esse uz njega.

Primjeri u opisnoj medicinskoj upotrebi

Van same TA2 nomenklature (koja pokriva samo normalnu anatomiju, ne patološka stanja), particip perfekta pasiva se prirodno koristi i u opisnom kliničkom latinskom kad se opisuje nalaz: dilatatus (proširen, od dilatare), fractus (slomljen, od frangere, korijen riječi "fraktura"), luxatus (iščašen, od luxare), perforatus (probušen, od perforare). Ovi oblici su gramatički ispravni i njihovi korijeni su dio standardne medicinske terminologije, ali primjeri fraza ovdje su ilustrativni, ne doslovni citati iz TA2 ili konkretnog udžbenika.

Česta greška

Ne miješajte particip perfekta pasiva (opisuje da je radnja pretrpljena i završena, npr. adductus, "približen") sa imenicom vršioca radnje na -tor (opisuje trajnu ulogu/funkciju, npr. adductor, "onaj koji približava", TA2 naziv musculus adductor longus). Oba oblika dijele istu supinsku osnovu (adduct-, od adducere) i lako se pobrkaju, ali TA2 za mišiće po funkciji dosljedno koristi -tor oblik, nikad particip. Ista zamka je već pomenuta na stranicama Particip prezenta i Gerundiv.