Gerundiv je pridjev koji izražava obavezu: "onaj koji mora biti [urađen/napravljen]". Gramatički je vrlo jednostavan (dekliniran kao običan pridjev prve/druge deklinacije), ali mu je značenje specifično i ne prevodi se doslovno riječ-po-riječ na srpski.

Građenje

Dodaje se -ndus, -nda, -ndum na osnovu prezenta (uz spojni samoglasnik za treću i četvrtu konjugaciju):

• Prva konjugacija: amare → amandus ("koji mora biti voljen")
• Druga konjugacija: monere → monendus
• Treća konjugacija: regere → regendus
• Četvrta konjugacija: audire → audiendus

Dekliniran je potpuno pravilno, kao obični pridjevi prve/druge deklinacije (isti obrazac kao bonus, bona, bonum).

Klasična upotreba: pasivna perifraza

Najpoznatija upotreba gerundiva je u spoju sa glagolom esse (biti, vidi stranicu Sum, esse), gdje izražava nužnost ili obavezu: čuveni primjer iz rimske istorije, Carthago delenda est ("Kartagina mora biti uništena", doslovno "Kartagina je za-uništavanje").

Gerundiv u savremenim jezicima

Nekoliko riječi koje svakodnevno koristimo u srpskom (i drugim jezicima) su zapravo latinski gerundivi, preuzeti kao gotove imenice: agenda (stvari koje moraju biti urađene, od agere), addendum/addenda (ono što mora biti dodato, od addere), korigendum/korigenda (ono što mora biti ispravljeno, od corrigere), referendum (ono što mora biti predato na izjašnjavanje, od referre). Ovo je koristan most za pamćenje oblika, iako nijedna od ovih riječi nije medicinski termin.

Nema ustaljenog TA2 primjera

Za razliku od participa prezenta, gerundiv nema poznat, ustaljen primjer u samoj anatomskoj terminologiji. Spominje se ovdje radi potpunosti gramatičkog sistema, ne kao praktičan alat za čitanje TA2 naziva.

Česta greška

Nemojte tražiti gerundiv u nazivima koji na prvi pogled zvuče slično (npr. levator, tensor, flexor), to su imenice vršioca radnje na -tor, potpuno druga gramatička kategorija (vidi "Česta greška" na stranici Particip prezenta).