Druga konjugacija obuhvata glagole čiji infinitiv prezenta završava na -ere, sa dugim -e-. Vizuelno je slična trećoj konjugaciji (obje imaju infinitiv na "-ere"), razlika je u dužini tog e, koja se ne vidi u običnom pisanju bez oznake dužine, ali utiče na sve ostale oblike.

Prezent indikativa aktiva: miscere (miješati)

Zapovjedni način (imperativ), jednina

Miscere → misce ("miješaj!", jedna osoba), izvor čuvene skraćenice M. na receptu. Množina: miscete ("miješajte!").

Primjeri iz prakse

• miscere (miješati) → misce ("miješaj!"), M. na receptu
• videre (vidjeti) → particip visus (vid, kao u pregledu "visus normalis")
• tenere (držati) → osnova za retentio (zadržavanje, npr. urinarna retencija)
• habere (imati) → particip habitus (izgled, tjelesna građa, kao u "habitus astenicus")

Česta greška

Druga i treća konjugacija se lako pomiješaju jer obje imaju infinitiv na "-ere". Prezent jednine trećeg lica pomaže da se razlikuju: druga konjugacija zadržava dugo -e- kroz cijelu promjenu (miscet), dok treća konjugacija ima kratko, nestabilno -i- u većini oblika (vertit, vidi sljedeću stranicu).