Pars craniosacralis
ParasimpatikusNervParasimpatikus radi po suprotnom građevinskom principu od simpatikusa - tamo gdje simpatikus ima kratka preganglijska i duga postganglijska vlakna koja se šire kroz cijeli lanac, parasimpatikus šalje duga preganglijska vlakna sve do samog organa, gdje tek u ili blizu njega sinapsira preko kratkog postganglijskog puta.
Porijeklo. Preganglijski parasimpatički neuroni potiču iz dva odvojena mjesta: jedara moždanog stabla (Edinger-Westphalovo jedro i gornje i donje salivatorno jedro) i intermedijarne sive mase drugog do četvrtog krsnog segmenta kičmene moždine - otud naziv "kraniosakralni odliv". Njihova mijelinizovana vlakna napuštaju centralni nervni sistem isključivo kroz četiri kranijalna nerva (III, VII, IX, X) i kroz pelvične splanhničke nerve krsnih spinalnih nerava. Preganglijska vlakna su holinergička, a postganglijska - za razliku od simpatikusa - takođe uglavnom holinergička.
Kranijalni dio - četiri periferne ganglije. U glavi, preganglijska vlakna sinapsiraju u jednoj od četiri male, parne periferne ganglije, kroz koje prolaze i simpatička i senzorna vlakna bez sinapsiranja: cilijarni ganglion (uz n. oculomotorius, inerviše sfinkter zjenice i cilijarni mišić - preko 95% njegovih vlakana ide baš cilijarnom mišiću), pterigopalatinski ganglion ("ganglion peludne groznice", uz n. facialis preko velikog petroznog nerva, inerviše suznu žlijezdu i žlijezde nosa i nepca), submandibularni ganglion (uz n. facialis preko chorda tympani, inerviše submandibularnu i sublingvalnu žlijezdu) i otički ganglion (uz n. glossopharyngeus preko malog petroznog nerva, inerviše parotidnu žlijezdu). Detalje samih nerava vidi na njihovim zasebnim stranicama.
Vagalni dio. N. vagus nosi preganglijsku parasimpatičku inervaciju torakalnih organa i trbušnih organa sve do distalnog transverzalnog kolona - odnosno derivata prednjeg i srednjeg crijeva (foregut i midgut) embrionalnog porijekla.
Sakralni dio. Derivati zadnjeg crijeva (hindgut) - distalni kolon, rektum - kao i mokraćna bešika i erektilno tkivo, dobijaju parasimpatičku inervaciju preko pelvičnih splanhničkih nerava (nervi erigentes), koji potiču iz ventralnih grana drugog do četvrtog krsnog spinalnog nerva. Preklapanje između vagalne i sakralne teritorije duž kolona je promjenljivo od osobe do osobe. Ovi nervi su motorni za glatku muskulaturu derivata zadnjeg crijeva i zida mokraćne bešike, vazodilatatorni za erektilno tkivo penisa i klitorisa, i sekretomotorni za žlijezde zadnjeg crijeva.
Klinička korelacija
Povreda pelvičnih splanhničkih nerava - najčešće tokom opsežne karlične hirurgije poput radikalne histerektomije ili resekcije rektuma - prekida parasimpatičku opskrbu bešike i erektilnog tkiva. Posljedica je arefleksna, mlohava bešika: detrusor gubi sposobnost kontrakcije, mokraćna bešika se puni bez osjećaja i bez pražnjenja, što vodi ka retenciji urina - suprotno od hiperreflektorne bešike koja nastaje kod lezija kičmene moždine iznad krsnog nivoa, gdje je sakralni refleksni luk sam po sebi očuvan ali nekontrolisan iz viših centara. Ista grupa nerava odgovorna je i za erekciju, pa njihova povreda može uzrokovati i seksualnu disfunkciju.
Izvori
- Gray's Anatomy, 42. izdanje (Standring), pog. 80 (The anatomy of the peripheral nervous system, odjeljak Parasympathetic nervous system), str. 2323-2326
- Terminologia Anatomica 2 (FIPAT, ID 6661-6685)
- Wikipedia (en): Parasympathetic nervous system; Pelvic splanchnic nerves
