Karotidna ovojnica (vagina carotica; TA2 kao glavni oblik navodi vagina carotidis) je cijev od veziva koja ide od baze lobanje do korijena vrata i u sebi nosi glavni neurovaskularni snop vrata. Nije proizvod nijednog lista duboke fascije posebno: sprijeda se stapa sa površinskim i pretrahealnim listom, pozadi sa prevertebralnim, a po obodu je za susjedne listove vezana rastresitim areolarnim tkivom.

Šta je unutra. Zajednička i unutrašnja karotidna arterija, unutrašnja jugularna vena, n. vagus, dio dubokih vratnih limfnih čvorova, nerv karotidnog sinusa i simpatička vlakna periarterijskih karotidnih pleksusa. Raspored je stalan i vrijedi ga zapamtiti kao trougao u presjeku: arterija medijalno, vena bočno, a n. vagus pozadi u uglu između njih.

Debljina ovojnice nije ujednačena, i to nije slučajno: uz arterije je čvrsta, uz venu popušta. Da nije tako, vena se ne bi mogla puniti.

Ansu cervicalis izvori smještaju sa različitim naglaskom. Gray's je nabraja među strukturama oko kojih se ovojnica kondenzuje, dok je Moore's izostavlja iz popisa sadržaja i opisuje kao naslonjenu na prednjebočnu stranu ovojnice ili u nju ugrađenu. Ta dva opisa se ne isključuju; riječ je o istom položaju viđenom iz dva ugla.

Postoji, međutim, jedno stvarno otvoreno pitanje, i tiče se same građe. Gray's navodi da rasprava traje oko toga da li ovojnicu grade sva tri lista duboke vratne fascije, ili samo duboki, ili samo površinski, pa i oko toga postoji li uopšte fascijalna ovojnica koja se može prikazati kao takva.

Od same ovojnice treba razlikovati karotidni prostor, koji Gray's vodi kao zasebnu stavku: to je ono što ostaje razgraničeno susjednim dijelovima obavijajućeg, pretrahealnog i prevertebralnog lista oko ovojnice.