Autonomni refleksni lukovi
CNS strukturaAutonomni refleksni luk se od običnog, somatskog refleksa razlikuje već u samoj arhitekturi eferentnog kraka - dok somatski motorni neuron ide od kičmene moždine direktno do mišića, autonomni eferentni put nikad ne ide direktno, nego uvijek preko najmanje dva neurona u nizu, sa sinapsom u ganglionu negdje na putu.
Opšti princip. Aferentni krak visceralnog refleksa liči na somatski - periferni nastavak ide kroz autonomne pleksuse ili ganglije (bez sinapsiranja u njima) do tijela neurona u senzornom ganglionu, odakle centralni nastavak ulazi u centralni nervni sistem zajedno sa somatskim aferentnim vlaknima istog nerva. Eferentni krak je uvijek dvoneuronski: preganglijski neuron polazi iz visceralnih eferentnih jedara moždanog stabla ili bočnog roga kičmene moždine, sinapsira u perifernom ganglionu na jedan od petnaestak do dvadesetak postganglijskih neurona - odatle širok, difuzan doseg jedne komande.
Baroreceptorski refleks. Baroreceptori u zidu karotidnog sinusa i luku aorte javljaju povišen pritisak preko n. glossopharyngeusa (karotidni sinus) i n. vagusa (aortni luk). Oba puta se stiču u nucleus tractus solitariusa produžene moždine, čiji kaudalni dio, poznat i kao kardiorespiratorno jedro, integriše signal i preko veza sa retikularnom formacijom pokreće refleksni odgovor - usporenje rada srca i smanjenu vazokonstrikciju - koji vraća pritisak ka normali.
Pupilarni svjetlosni refleks. Ovo je najpotpunije opisan autonomni refleksni luk: svjetlo aktivira ganglijske ćelije mrežnjače, čiji signal putuje n. opticusom, hijazmom i tractus opticusom; mali dio vlakana napušta trakt prije talamusa i sinapsira u pretektalnom jedru srednjeg mozga. Odatle kratki neuroni prenose signal OBOSTRANO na Edinger-Westphalovo jedro (parasimpatički dio kompleksa n. oculomotorius) u oba oka - upravo ta bilateralna sinapsa je anatomska osnova konsenzualnog odgovora, sužavanja zjenice oba oka kad se osvijetli samo jedno. Eferentni krak ide preko n. oculomotoriusa do ganglion ciliare, gdje sinapsira, pa kratkim cilijarnim nervima do m. sphincter pupillae.
Klinička korelacija
Relativni aferentni pupilarni defekt (Marcus Gunn zjenica) nastaje kod asimetričnog oštećenja aferentnog kraka - najčešće n. opticusa jednog oka. Test naizmjeničnog osvjetljavanja pokazuje paradoksalno širenje zjenice oštećenog oka kad se svjetlo pomjeri na njega, jer je njegov sopstveni aferentni signal slabiji od konsenzualnog signala koji je maloprije primio od zdravog oka - direktna posljedica bilateralne sinapse u Edinger-Westphalovom jedru. Argyll Robertsonova zjenica, klasično povezana sa neurosifilisom, pokazuje suprotan obrazac - zjenica se ne sužava na svjetlo, ali se normalno sužava pri gledanju izbliza (disocijacija svjetlo-blizina). Ovdje je problem eferentan, ne aferentan: lezija se pretpostavlja u samom pretektalnom putu, koji selektivno prekida svjetlosnu komponentu refleksa dok akomodacioni put, koji do Edinger-Westphalovog jedra stiže drugom rutom, ostaje pošteđen.
Izvori
- Gray's Anatomy, 42. izdanje (Standring), pog. 24 (Overview of the nervous system), str. 565-568; pog. 28 (Brainstem), str. 644; pog. 45 (Eye), str. 1216-1217
- Terminologia Anatomica 2 (FIPAT)
- Wikipedia (en): Pupillary light reflex; Baroreflex; Argyll Robertson pupil
