Peritoneum
Stomačna maramicaOrganPeritoneum je najveća serozna membrana u tijelu. Sastoji se od dva kontinuirana sloja: parijetalnog, koji oblaže unutrašnju površinu trbušno-karlične duplje, i visceralnog, koji oblaže organe. Oba sloja su građena od mezotela (jednoslojni pločasti epitel). Između njih je peritonealna duplja, potencijalni prostor koji ne sadrži organe, samo tanak film peritonealne tečnosti koji dozvoljava organima da klize jedni preko drugih bez trenja. Napomena o količini: izvori se razilaze, od svega nekoliko mililitara kod zdravih odraslih do oko 50 ml po drugim procjenama; kod mladih žena količina varira i sa fazom ciklusa.
Intraperitonealni organi (npr. želudac, slezina, jetra, jejunum, ileum) su skoro potpuno pokriveni visceralnim peritoneumom. Klinički "intraperitonealno" ne znači nužno unutar peritonealne duplje, taj izraz se koristi i za supstance ubrizgane u samu duplju. Retroperitonealni organi (npr. bubrezi, veći dio pankreasa, veći dio duodenuma) leže između parijetalnog peritoneuma i zadnjeg trbušnog zida, pokriveni peritoneumom samo na jednoj strani. Ascendentni i descendentni kolon su sekundarno retroperitonealni: u razvoju su imali sopstveni mezenterijum kao intraperitonealni organi, koji je kasnije fuzionisao sa zadnjim trbušnim zidom. Napomena: noviji embriološki model (Byrnes/Coffey) posmatra cijeli mezenterijum kao jedan kontinuiran organ, umjesto da dio crijeva tretira kao suštinski "retroperitonealan"; klasična podjela ostaje standard u ispitnoj literaturi i na ovoj stranici.
Mezenterijum je dupli list peritoneuma koji nastaje uvrtanjem organa u peritoneum, nosi krvne sudove, nerve i limfu od zadnjeg trbušnog zida do crijeva. Mezenterijum tankog crijeva se obično zove naprosto "mezenterijum"; drugi dijelovi imaju vlastite nazive (mezokolon, mezoapendiks, mezoezofagus).
Omentum majus (veliki privjesak) je najveći peritonealni nabor u tijelu, visi poput kecelje od velike krivine želuca ka poprečnom kolonu. Sadrži makrofage i limfoidno tkivo, visoko je pokretljiv i često prianja uz upaljene organe, ograničavajući širenje infekcije (npr. kod apendicitisa) po čemu je i dobio nadimak "policajac trbuha". Omentum minus (mali privjesak) povezuje malu krivinu želuca i duodenum sa jetrom; njegova zadebljana slobodna ivica (hepatoduodenalni ligament) nosi portalnu trijadu (portalna vena, jetrena arterija, žučni vod).
Bursa omentalis (omentalna kesa) je duplja iza želuca i omentum minusa, povezana sa glavnom peritonealnom dupljom preko uskog omentalnog foramena (foramen omentale, foramen Winslowi), uskog vertikalnog proreza iza slobodne ivice omentum minusa; klasična udžbenička visina je oko 3 cm, savremena mjerenja daju nešto manju prosječnu vrijednost.
Osim mezenterijuma i omentuma, treću grupu peritonealnih nabora čine imenovani ligamenti: lig. falciforme (pripaja jetru za prednji trbušni zid), lig. hepatogastricum i lig. hepatoduodenale (dijelovi omentum minusa), lig. gastrosplenicum i lig. splenorenale (drže slezinu), lig. phrenicocolicum i lig. coronarium sa ligg. triangularia (drže jetru uz dijafragmu).
Klinička korelacija
Peritonitis nastaje kad bakterijska kontaminacija ili crijevni sadržaj (npr. kod perforiranog ulkusa ili apendicitisa) dospiju u peritonealnu duplju. Bol je oštar i lako lokalizovan jer parijetalni peritoneum dijeli somatsku inervaciju sa trbušnim zidom koji oblaže, uz refleksni spazam mišića (odbrana, guarding). Visceralni peritoneum, nasuprot tome, osjetljiv je samo na rastezanje i hemijsku iritaciju, pa je bol iz njega loše lokalizovan i tup.
Ascites je nakupljanje viška tečnosti u peritonealnoj duplji, uzrokovano stanjima poput portalne hipertenzije, raširenih metastaza ili teškog nedostatka proteina u plazmi.
Istorijska napomena
Foramen koji povezuje veliku i omentalnu kesu prvi je opisao danski, kasnije francuski anatom Jacob Winslow (1669-1760), u svom traktatu iz 1732. godine, po čemu foramen i danas nosi njegovo ime.
Izvori
- Terminologia Anatomica 2 (FIPAT), Part 3, ID 3701-3791
- Standring (ur.), Gray's Anatomy, 42. izdanje, pog. 62 "Peritoneum, mesentery and peritoneal cavity", str. 1150-1159
- Moore, Agur, Clinically Oriented Anatomy, 8. izdanje, pog. 5 "Abdomen", str. 439-447
