Postoje tri osnovna oblika zuba: inciziformni (sjekutići, za sječenje), kaniniformni (očnjaci, za kidanje), molariformni (premolari i molari, za mljevenje). Premolari su bikuspidni i ograničeni na stalnu denticiju, zamjenjuju mliječne molare.

Mliječna denticija ima 20 zuba (5 po kvadrantu), stalna denticija 32 zuba (8 po kvadrantu). Svi mliječni zubi niknu do treće godine života, prvi stalni molar oko šeste godine, kompletna stalna denticija (treći molari, "umnjaci") oko 18. do 21. godine.

Zub čini kruna, prekrivena emailom, i korijen, prekriven cementom, koji se sastaju na cervikalnoj margini. Email je ekstremno tvrd, 95-96% kristalnih apatita po težini. Dentin je žućkasto avaskularno tkivo koje čini najveći dio zuba, oko 70% mineralno. Cement je koštano-slično tkivo, ali za razliku od prave kosti avaskularan je i bez nerava. Pulpa je dobro vaskularizovano vezivno tkivo, sa senzornim vlaknima iz trigeminalnog ganglija.

Periodontalni ligament podržava zub preko posebnog tipa zgloba, dento-alveolarne sindesmoze (gomphosis), obilno snabdjeven pritisak-osjetljivim receptorima. TA2 formalno svrstava periodontalni ligament i cement pod zglobove, ne pod glavnu sekciju zuba.

Gornje zube senzorno inervišu nn. alveolares superiores (grane n. maxillaris, V2), donje zube n. alveolaris inferior (grana n. mandibularis, V3). Ova podjela je osnova lokalne stomatološke anestezije, gdje se anestetik ciljano ubrizgava uz odgovarajući nerv.