Trbuh nema prirodne pregrade poput grudnog koša, pa je podjela na regije čisto dogovorna mreža ravni - koristna baš zato što ništa stvarno ne razdvaja, nego samo daje zajednički jezik za opis položaja bola, mase ili organa. Postoje dva paralelna sistema, gušći i rjeđi, i oba su u svakodnevnoj upotrebi.

Devetoregionalni sistem koristi dvije vodoravne i dvije uspravne ravni. Vodoravne ravni imaju dvije standardne varijante: supkostalna ravan, kroz najniže tačke rebarnog luka (obično deseta rebarna hrskavica), na nivou drugog slabinskog pršljena, i intertuberkularna ravan, kroz ilijačne tuberkule, na nivou petog slabinskog pršljena - ili, po Moore's alternativi, transtubercularna ravan na istom mjestu. Dvije uspravne ravni su medioklavikularne linije, koje idu od sredine ključne kosti do sredine linije spojene prednjom gornjom ilijačnom bodljom i pubičnim tuberkulom; ponekad se umjesto njih koristi pararektalna (paramedijana) linija, povučena duž bočne ivice ovojnice pravog trbušnog mišića.

Rezultat je devet polja, od gore ka dole: hipohondrijalne regije (desna i lijeva), sa epigastričnom između njih; bočne regije (desna i lijeva, "slabine"), sa umbilikalnom između njih; ingvinalne regije (desna i lijeva, "prepone"), sa hipogastričnom (pubičnom) između njih.

Četvorokvadrantni sistem je grublji, ali klinički brži: dijeli trbuh samo srednjom ravni i vodoravnom ravni kroz pupak (nivo diska između trećeg i četvrtog slabinskog pršljena), na gornji desni, gornji lijevi, donji desni i donji lijevi kvadrant. Gornji desni kvadrant sadrži desni režanj jetre, žučnu kesu, pilorus, prva tri dijela duodenuma, glavu pankreasa, desni bubreg i nadbubrežnu žlijezdu, jetrenu fleksuru debelog crijeva; gornji lijevi sadrži lijevi režanj jetre, slezinu, tijelo želuca, jejunum, tijelo i rep pankreasa, lijevi bubreg i nadbubrežnu žlijezdu, slezinsku fleksuru; donji desni sadrži slijepo crijevo sa apendiksom, veći dio ileuma, uzlazno debelo crijevo; donji lijevi sigmoidno i silazno debelo crijevo. Jajnici, jajovodi i mokraćovodi leže bilateralno u odgovarajućim donjim kvadrantima.

Uz ove dvije podjele, dvije dodatne ravni služe kao orijentiri: transpilorična ravan, na pola puta između gornje ivice manubrijuma i pubične simfize (obično nivo prvog slabinskog pršljena), kroz koju kod ležećeg pacijenta prolaze pilorus, ishodište gornje mezenterične arterije i portalne vene, hilus lijevog bubrega, ishodišta bubrežnih arterija, duodenojejunalna fleksura i završetak kičmene moždine; i supkristalna ravan (Tufjeova linija), kroz najviše tačke ilijačnih kristi, obično na nivou tijela ili trnastog nastavka četvrtog slabinskog pršljena.

I same regije su samo koordinatni sistem nacrtan na kraju cjeline slojeva. Ispod kože, prednji trbušni zid ide istim redom skoro svuda: površinski masni sloj (Camperova fascija), pa dublji, opnasti sloj (Skarpina fascija), pa redom tri ravna mišića sa svojim aponeurozama (spoljašnji kosi, unutrašnji kosi, poprečni), pa transverzalna fascija, tanak sloj ekstraperitonealne masti, i na kraju parijetalni peritoneum. Taj redoslijed je isti razlog zašto se kila, apsces ili hirurški rez opisuju "sloj po sloj" - svaki od tih slojeva je i granica koju treba probiti.