Rameni (glenohumeralni) zglob je sinovijalni, kuglasti zglob između glave humerusa i zglobne čašice lopatice. To je najpokretljiviji zglob u tijelu, ali upravo zato i najčešće mjesto iščašenja: pokretljivost i stabilnost su ovdje u direktnom kompromisu.

Zglobne površine su recipročno zakrivljene, ali nesrazmjerne: površina glave humerusa je otprilike četiri puta veća od plitke zglobne čašice, tako da je u svakom trenutku samo mali dio glave u kontaktu sa čašicom. Rub čašice je produbljen vlaknasto-hrskavičnim prstenom, labrum glenoidale, koji povećava efektivnu dubinu udubljenja. Zglobna čahura je pripojena medijalno uz vrat lopatice, a bočno uz anatomski vrat humerusa; relativno je labava i nabrana, što omogućava veliki opseg pokreta, a pri podizanju ruke se spiralno zateže.

Čahuru sprijeda i odozdo pojačavaju tri ligamenta glenohumeralia (gornji, srednji i donji), dok je odozgo pojačava ligamentum coracohumerale, koji zajedno sa gornjim glenohumeralnim ligamentom doprinosi i stabilnosti u donjem smjeru. Ovi ligamenti ograničavaju pokret tek na krajnjim granicama kretanja; unutar uobičajenog opsega pokreta nemaju mehaničku ulogu.

Glavni dinamički stabilizator zgloba je rotatorna manžetna, koju čine četiri mišića: m. supraspinatus, m. infraspinatus, m. teres minor i m. subscapularis. Njihove tetive se stapaju sa zglobnom čahurom i tonusnom kontrakcijom drže veliku glavu humerusa pritisnutu uz plitku čašicu tokom pokreta ruke, mehanizam poznat kao kompresija kroz konkavnost.