Ono što fascija radi za hirurga, radi i za infekciju: daje joj unaprijed određene puteve. Između listova ostaju potencijalni prostori, koji u zdravom vratu nisu šupljine nego samo rastresito tkivo, ali se pri zapaljenju otvaraju.

Visceralni prostor obuhvata ždrijelo, vratni dio jednjaka, larinks, dušnik, štitastu i paraštitaste žlijezde i povratne laringealne nerve. Gray's mu pridružuje i simpatički trup, dok ga Moore's smješta u prevertebralni list; izvori se, dakle, razilaze oko toga gdje trup zapravo leži. Visceralni prostor sprijeda zatvara fascija oko podhioidnih mišića, pozadi alarna fascija, a sa strane karotidna ovojnica. Dijeli se na prednji, poznatiji kao pretrahealni prostor, i zadnji, koji je zapravo retrofaringealni prostor. Ta dva slobodno komuniciraju između nivoa sredine štitaste hrskavice i donje štitaste arterije, a niže ih razdvaja gusto vezivo oko te arterije.

Retrofaringealni prostor je po Moore's najveći i klinički najvažniji međufascijalni prostor vrata. Njegova svakodnevna uloga je mehanička: dozvoljava da se ždrijelo, jednjak, larinks i dušnik pomjeraju u odnosu na kičmeni stub pri gutanju. Gore ga zatvara baza lobanje, sa svake strane karotidna ovojnica, a nadole se otvara u gornji medijastinum.

Karotidni prostor je ono što ostaje razgraničeno susjednim dijelovima sva tri lista oko karotidne ovojnice, i vodi se kao zaseban prostor, odvojeno od same ovojnice.

Opasni prostor leži između alarne i prevertebralne fascije. Gore počinje na bazi lobanje, a nadole se pruža kroz cijeli zadnji medijastinum sve do dijafragme, i upravo je ta dužina razlog njegovog imena: nijedan drugi prostor vrata ne nudi infekciji tako dalek put. Gray's ga opisuje kao zatvoren gore, dole i sa strane, tako da infekcija u njega ulazi tek probijanjem zida; noviji izvori naglašavaju da nadole slobodno komunicira sa zadnjim medijastinumom. To neslaganje je stvarno, ali oko jednog se svi slažu: rastresito tkivo u prostoru je brz put infekcije naniže, iz retrofaringealnog, parafaringealnog ili prevertebralnog prostora. Gray's ga vodi kao prostor paralelan retrofaringealnom; Moore's isto stanje opisuje drugačije, kao dalju podjelu retrofaringealnog prostora alarnom fascijom. Oba uokvirenja su u literaturi standardna.

O prevertebralnom prostoru i njegovoj vezi sa tuberkulozom kičme vidi stranicu o prevertebralnom listu.

Gray's ističe da u vratu ima vrlo malo tkivnih barijera koje idu vodoravno, pa infekcija koja krene odozgo, iz kutnjaka, krajnika ili iz pršljena i međupršljenskih diskova, može proći kroz veći dio te mreže. Zato je duboka infekcija vrata potencijalno vrlo ozbiljna: otok može za nekoliko sati zatvoriti gornji disajni put i otežati gutanje, a intubacija postaje izrazito teška. Uzročnici su obično polimikrobni, mješovita aerobna i anaerobna oralna flora, klasično beta-hemolitički streptokoki ili anaerobi, čiji proteolitički enzimi razgrađuju rastresito vezivo i tako same prostore otvaraju. Smjer nije uvijek nadole: Moore's napominje da vazduh iz puknute traheje, bronha ili jednjaka istim putevima može doći naviše u vrat.

Ista mapa služi i anesteziologu. Blok cervikalnog pleksusa se postavlja po fascijalnim ravnima, pa se bez te slike teško izvode tireoidektomija, paratireoidektomija i karotidna endarterektomija.