Tijelu je potreban jedan te isti materijal - gusto vezivno tkivo - da riješi tri sasvim različita mehanička problema: kako pregraditi mišiće u odjeljke, kako spriječiti trenje na mjestu gdje tetiva prelazi preko kosti, i kako dozvoliti tetivi da klizi kroz uzan tunel a da se ne istroši. Fascije, burze i tetivne ovojnice su tri rješenja za ta tri problema, iste histološke građe ali različite geometrije.

Fascije su generički naziv za ovojnice, listove i druge razdvojive mase vezivnog tkiva dovoljno velike da se vide golim okom. Dublje kondenzacije vezivnog tkiva imenuju se prema tome šta obavijaju - fascia musculorum oko mišića, fascia visceralis oko unutrašnjih organa. Nastaju na tri različita načina: kondenzacijom mezenhima dok organi rastu unutar njega, "zaostajanjem" iza organa koji su se tokom razvoja pomjerili, ili spajanjem seroznih površina. Uobičajeni izrazi "površinska" i "duboka" fascija su korisni opisno, ali formalna nomenklatura ih ne preporučuje kao generičke termine, jer njihovo značenje varira između jezika i tradicija - umjesto toga preporučuje termine tela subcutanea za potkožno tkivo i fascia musculorum/fascia visceralis za duboke slojeve. U donjem ekstremitetu duboka fascija (fascia lata na butu, kruralna fascija na potkoljenici) obavija cijeli ud, ograničava bočno širenje mišića pri kontrakciji i time pomaže venskom povratku, dijeli mišiće sličnе funkcije i inervacije u odvojene odjeljke, i zadebljava na pojedinim mjestima u retinakule koji drže tetive uz zglob.

Burze su male, membranozne vrećice sa unutrašnjom sinovijalnom oblogom; sadrže tanak, klizav sloj tečnosti slične konzistencije kao bjelance jajeta - smanjuju trenje na tačkastim mjestima gdje se kost, tetiva i koža dodiruju i klize jedna preko druge. Nastaju kao protruzije sinovijalne membrane kroz otvore u fibroznoj zglobnoj kapsuli, pa mnoge komuniciraju direktno sa susjednim zglobom. Prema položaju dijele se na potkožne, podmišićne, podfascijalne i podtetivne. Koljeno je najbogatiji primjer u tijelu: prednja grupa burzi (prednad- i ispodpatelarne) je klinički najznačajnija, uz anserinsku burzu (ispod pripoja pes anserinusa) i semimembranoznu burzu.

Tetivne ovojnice rješavaju drugačiji problem - ne jednu tačku trenja nego cijeli put kojim tetiva klizi, obično ispod retinakulura na zglobu. Sastoje se od dva sloja, istog fibrozno-sinovijalnog tipa kao burza: vanjski fibrozni sloj koji formira tunel, i unutrašnji sinovijalni sloj koji oblaže i tetivu i unutrašnjost tunela, dozvoljavajući joj da klizi gotovo bez trenja. Tanka traka, vinculum tendinis, ponekad premošćuje razmak i nosi krvne sudove do same tetive.