Zatiljna kost (Os occipitale, sinonim potiljačna kost) je neparna, trapezoidna, blago zakrivljena kost koja gradi zadnji i donji dio lobanje, uključujući veći dio zadnje lobanjske jame. Sastoji se od ljuske (squama occipitalis, najveći, zadnji dio), bazilarnog dijela (pars basilaris, prednji dio) i dva bočna, kondilarna dijela (partes laterales), raspoređenih oko centralnog otvora, foramen magnum.

Foramen magnum je najveći otvor lobanje. Kroz njega prolaze produžena moždina, moždane ovojnice, spinalni korijen n. accessorius (XI kranijalni nerv) i vertebralne arterije sa pratećim spinalnim arterijama. Sa strane otvora nalaze se condyli occipitales, dva zglobna nastavka koji se zglobljavaju sa gornjim zglobnim površinama atlasa, gradeći atlantookcipitalni zglob. Na bazi svakog kondila, s unutrašnje strane, nalazi se canalis hypoglossi, kroz koji prolazi n. hypoglossus (XII kranijalni nerv).

Na spoljašnjoj strani ljuske nalazi se protuberantia occipitalis externa, sa najistaknutijom tačkom poznatom kao inion, i tri nuhalne linije, hvatišta vratnih mišića. Clivus je žlijeb koji se pruža od sella turcica do foramen magnum, nastao spajanjem tijela klinaste kosti i bazilarnog dijela zatiljne kosti; podupire produženu moždinu, a blizu njega prolazi n. abducens (VI), koji je zbog toga posebno osjetljiv na kompresiju pri povišenom intrakranijalnom pritisku.

Zatiljna kost graniči sa tjemenim kostima (sutura lambdoidea), sljepoočnim kostima (sutura occipitomastoidea) i klinastom kosti.