Sljepoočne kosti (Ossa temporalia) su parne, kompleksne kosti koje grade donji, bočni dio lobanje, između klinaste, zatiljne i tjemene kosti. Sastoje se od četiri dijela: ljuskavog dijela (pars squamosa, najveći i najgornji, gradi bočni zid krova lobanje), bubne kosti (pars tympanica, gradi zid spoljašnjeg slušnog hodnika), petromastoidnog dijela (pars petromastoidea, piramidalnog oblika, uklinjen između klinaste i zatiljne kosti; dijeli se na petrozni dio, koji sadrži strukture srednjeg i unutrašnjeg uha, i mastoidni nastavak, processus mastoideus, iza uha, hvatište mišića) i bodljastog nastavka (processus styloideus, vitak i šiljast, hvatište stiloidne grupe mišića). Kroz sljepoočnu kost prolazi pet donjih kranijalnih nerava (VII, VIII, IX, X i XI) i glavni krvni sudovi mozga, što je čini jednom od klinički najznačajnijih kostiju lobanje.

Kroz meatus acusticus externus (spoljašnji slušni hodnik) ulazi zvuk, dok kroz meatus acusticus internus prolaze n. facialis (VII) i n. vestibulocochlearis (VIII). Canalis caroticus, cik-cak kanal, provodi a. carotis interna, glavnu arteriju za snabdijevanje mozga. Foramen jugulare, koji sljepoočna kost dijeli sa zatiljnom kosti, propušta v. jugularis interna, n. glossopharyngeus (IX), n. vagus (X) i n. accessorius (XI). N. facialis (VII) izlazi iz kosti kroz foramen stylomastoideum, između processus styloideus i processus mastoideus.

Processus zygomaticus spaja se sa jagodičnom kosti u jagodični luk. Fossa mandibularis, duboko udubljenje ispred spoljašnjeg slušnog hodnika, zglobna je površina za mandibulu.

Sljepoočne kosti graniče sa tjemenim (sutura squamosa), zatiljnom (sutura occipitomastoidea), klinastom i jagodičnom kosti, te se zglobljavaju sa mandibulom.