Atlas (C1)
Prvi vratni pršljen (nosač)KostAtlas (C1) je jedinstven po tome što nema pršljensko tijelo: ono se u razvoju stopilo sa axisom i postalo dens axisa. Dvije bočne mase, povezane prednjim i zadnjim lukom, grade prstenastu strukturu bez pravog tijela. Nema pravi trnasti nastavak: zadnji luk nosi samo rudimentaran zadnji tuberkul, mjesto pripoja ligamentum nuchae, umjesto razvijenog nastavka. Poprečni nastavci su mu duži nego kod svih ostalih vratnih pršljenova osim C7, i najizraženije bočno usmjereni: upravo ta dužina ih čini efikasnom polugom za rotaciju glave.
Gornje zglobne površine su duboko zakrivljene za zglobljavanje sa okcipitalnim kondilima (atlantookcipitalni zglob: omogućava pokret klimanja glavom, "da"). Donje zglobne površine su kružne, spljoštene do blago konkavne, usmjerene naniže i medijalno, i zglobljavaju se sa axisom (atlantoaksijalni zglob: najviše doprinosi rotaciji vrata, "ne"). Baš ta orijentacija naniže i medijalno je ono što rotaciju omogućava.
Klinička korelacija
Jeffersonova fraktura je obostrani "burst" prelom i prednjeg i zadnjeg luka atlasa (klasično četiri prelomne tačke) usljed aksijalnog opterećenja, kad se okcipitalni kondili utisnu u bočne mase C1 (npr. udarac u tjeme, skok u plitku vodu). Stabilnost preloma zavisi prvenstveno od transverzalnog ligamenta. Atlantoaksijalna nestabilnost je poznata komplikacija kod Down sindroma i reumatoidnog artritisa, usljed labavosti ligamenata.
Istorijska napomena
U antici se naziv "atlas" odnosio na sedmi vratni pršljen (C7), ne na prvi. Najstariji sačuvani zapis je grčki: leksikograf Julije Poluks (2. vijek n.e.) u djelu Onomasticon. Bolonjski anatom Jacopo Berengario da Carpi je u djelu Isagogae Breves 1522. godine, koliko je poznato, prvi premjestio naziv na C1 (u ranijem djelu iz 1521. sam je još koristio "atlas" za C7). Zanimljivo, ni to nije odmah postalo univerzalno prihvaćeno: Andreas Vesalius 1543. u svom čuvenom djelu De Humani Corporis Fabrica taj premještaj nije prihvatio. Zašto je Berengario odabrao baš C1 nije zapisano; savremeni autori nude simboličko tumačenje, da je težište čovjekovog tereta prebačeno sa ramena na glavu, odnosno na um.
Napomena o izvorima: cijela ova priča o nomenklaturi počiva pretežno na jednom radu (Jackowe, Journal of Anatomy, 2022), koji drugi izvori uglavnom prepisuju. Jedini nezavisan recenziran rad na istu temu (Duque Parra i sar., Int. J. Morphol., 2019) Berengarija ne pominje i premještaj datira šire, u period od sredine 16. do 17. vijeka. Sam Jackowe Poluksa datira u 1. vijek, što je greška u tom izvoru: Onomasticon je posvećen Komodu kao Cezaru, dakle nastao prije 177. n.e.
Izvori
- Gray's Anatomy, 42. izdanje (Standring), pog. 46 (Back)
- Moore's Clinically Oriented Anatomy, 8. izdanje, pog. 2 (Back)
- Terminologia Anatomica 2 (FIPAT)
- StatPearls: C1 Fractures; Atlantoaxial Joint
- Jackowe, "Atlas and Talus", Journal of Anatomy (2022): istorijska nomenklatura
- Wikipedia: Atlas (anatomy)