Wiki/Anatomija/Ossa (Systema skeletale)/Skeleton appendiculare/Ossa membri superioris/Ossa manus

Ossa carpi

Kosti zgloba šakeKost

Karpalne kosti čine osam kratkih kostiju u korijenu šake, raspoređenih u dva reda po četiri. Proksimalni red, radijalno ka ulnarnoj strani: scaphoideum, lunatum, triquetrum i pisiforme. Distalni red, istim smjerom: trapezium, trapezoideum, capitatum i hamatum.

Tri proksimalne kosti (bez pisiformne) grade luk konveksan proksimalno, koji se zglobljava sa radiusom i diskom trokutastog fibrohrskavičnog kompleksa; konkavnost tog istog luka se distalno zglobljava sa kapitatumom i hamatumom. Karpalne kosti zajedno sa fleksornim retinakulumom grade karpalni tunel: dlanska strana korijena šake je duboko konkavna (karpalni žlijeb), a retinakulum, pripojen na njegove bočne ivice (pisiforme i kuka hamatuma ulnarno, kvržice skafoideuma i trapeziuma radijalno), pretvara taj žlijeb u osteofibrozni kanal kroz koji prolaze tetive fleksora i n. medianus.

Os pisiforme je poseban slučaj: sezamoidna je kost, ugrađena u tetivu m. flexor carpi ulnaris, koja povećava momenat sile fleksije te tetive. Njen status kao "prave" karpalne kosti je sporan u literaturi.

Os scaphoideum je najveći element proksimalnog reda. Krvotok mu je retrogradan: ulazi distalno preko dorzalnog grebena i distalnog pola, dok je proksimalni pol bez sopstvenog periosta i arterijskog snabdijevanja, oslonjen isključivo na intraosealni protok iz dorzalnog i distalnog dijela kosti.

Os lunatum je, zajedno sa skafoideumom i triquetrumom, dio proksimalnog luka koji direktno nosi zglob sa radiusom.

Os capitatum je centralna i najveća karpalna kost ukupno; zglobljava se sa bazom trećeg metakarpala.

Klinička korelacija

Prelom skafoidne kosti je najčešći prelom karpalnih kostiju, tipično nakon pada na ispruženu ruku u hiperekstenziji i radijalnoj devijaciji; bol se javlja u anatomskoj burmutici. Prelom najčešće ide kroz struk kosti. Inicijalni rendgenski snimak često ne otkrije prelom; ponovljen snimak nakon desetak dana, kad dođe do resorpcije kosti na mjestu preloma, može ga otkriti. Zbog retrogradnog krvotoka, prelom kroz struk ili proksimalnije prekida snabdijevanje proksimalnog fragmenta: rizik avaskularne nekroze je najveći baš na tom, proksimalnom dijelu kosti, i opada ka distalnom dijelu.

Prelom kuke hamatuma je rjeđi, čest kod sportista koji čvrsto stežu palicu ili reket (tenis, bejzbol, golf), usljed ponovljenog udarca direktno na hamatum; kuka strši prema ulnarnoj strani dlana pa je izložena povredi. Klinički se javljaju hronični bol i osjetljivost iznad hipotenarne regije, sa mogućim parestezijama duž prstenjaka i malog prsta.

Kienböckova bolest je avaskularna nekroza lunatuma, poznata još od početka 20. vijeka; tačan uzrok nije potpuno razjašnjen, ali se dovodi u vezu sa oštećenim arterijskim snabdijevanjem te kosti.

Izvori
  • Gray's Anatomy, 42. izdanje (Standring), pog. 51 (Wrist and hand)
  • Moore's Clinically Oriented Anatomy, 8. izdanje, pog. 3 (Upper Limb)
  • Terminologia Anatomica 2 (FIPAT, ID 1249)
  • StatPearls: Scaphoid Wrist Fracture (NBK536907); Anatomy, Hand Carpal Bones (NBK535382); Hamate Fractures (NBK544314)
  • Wikipedia (bs): Kosti korijena šake