Tibia, Fibula
Kosti potkoljeniceKostGolenjača (tibia) i lisnjača (fibula) su dvije kosti potkoljenice, povezane duž cijele dužine membranom (membrana interossea cruris). Tibija je medijalna, glavna, nosiva kost, prenosi tjelesnu težinu sa femura na talus; to je druga po veličini kost u tijelu, odmah iza femura. Fibula leži lateralno i nije direktno uključena u nošenje tjelesne težine; njena glavna uloga je pripoj mišića i stabilizacija skočnog zgloba.
Proksimalni kraj tibije je proširen u dva kondila koji formiraju relativno ravnu gornju zglobnu površinu, tibijalni plato, zglobljen sa kondilima femura. Zglobne površine razdvaja eminentia intercondylaris, mjesto pripoja ukrštenih ligamenata i menuskusa koljena. Naprijed, ispod kondila, nalazi se tuberositas tibiae, pripoj ligamentum patellae (nastavka tetive kvadricepsa). Tijelo tibije je trouglasto u presjeku; njegova prednja ivica je najistaknutija, potkožna i palpabilna gotovo cijelom dužinom, što tibiju čini osjetljivom na direktnu traumu. Tijelo je najuže na spoju srednje i distalne trećine, anatomski najčešće mjesto preloma, dodatno otežano relativno slabom vaskularizacijom tog dijela. Distalni kraj projektuje se kao malleolus medialis (medijalni gležanj); na lateralnoj strani nosi incisura fibularis, udubljenje za distalni kraj fibule.
Proksimalni kraj fibule čini glava (caput fibulae) sa vratom ispod nje; okrugla faceta na glavi zglobljava se sa lateralnim kondilom tibije preko proksimalnog tibiofibularnog zgloba, koji nije direktno dio zgloba koljena. Zajednički fibularni nerv (n. fibularis communis) prelazi neposredno uz vrat fibule, gdje je površno postavljen i lako se može pritisnuti ili povrijediti. Tijelo fibule je tanko i uvijeno. Distalni kraj produžava se kao malleolus lateralis (lateralni gležanj), koji se pruža niže od medijalnog maleolusa tibije za otprilike 1 cm.
Tibija i fibula povezane su sa dva zgloba: proksimalnim (sinovijalnim, između glave fibule i tibije) i distalnim, koji je fibrozna sindezmoza (interoseozna membrana plus prednji i zadnji tibiofibularni ligament). Medijalni i lateralni maleolus, zajedno sa distalnim krajem tibije, formiraju duboku, pravougaonu udubinu ("vilicu"/mortise) koja obuhvata trohleju talusa; to je skočni zglob (articulatio talocruralis), zglob tipa šarke. Zglobna kapsula je lateralno pojačana lateralnim ligamentom (tri odvojena snopa: ligamentum talofibulare anterius, calcaneofibulare i talofibulare posterius), a medijalno snažnim deltoidnim (medijalnim) ligamentom.
Klinička korelacija
Prelomi tibijalnog platoa čine oko 1% svih preloma i tipično nastaju visokoenergetskim mehanizmima, npr. direktnim udarcem u lateralnu stranu koljena. Zbog potkožnog položaja prednje ivice, tijelo tibije je najčešće mjesto otvorenog (kompozitnog) preloma potkoljenice. Ponavljano opterećenje bez odgovarajuće pripreme (npr. dug marš) može dovesti do stres (marš) preloma donje trećine tijela tibije. Kod adolescentnih sportista, ponavljano vučenje ligamentum patellae za tuberositas tibiae, koja je u tom uzrastu još uvijek dijelom hrskavičava rastuća zona, može izazvati bolnu upalu tog mjesta, poznatu kao Osgood-Schlatterova bolest.
Potkoljenica je fascijalnim pregradama podijeljena na odvojene odjeljke (kompartmane). Oticanje unutar odjeljka poslije preloma ili druge povrede može podići pritisak iznad perfuzionog, kompartment sindrom, prepoznatljiv po "šest P" (bol, parestezije, bljedilo, paraliza, odsustvo pulsa, poikilotermija), hitno stanje koje zahtijeva brzu fasciotomiju.
Prelomi gležnja su među najčešćim ortopedskim povredama. Bimaleolarni prelom zahvata i lateralni i medijalni maleolus; ako je pri tome pomjeren i zadnji rub distalne tibije ("treći maleolus"), riječ je o trimaleolarnom prelomu. Pottova fraktura-dislokacija nastaje kada je stopalo forsirano everotirano: taj pokret zateže jak medijalni (deltoidni) ligament, često otkidajući medijalni maleolus, dok se talus pomjera lateralno i lomi fibulu iznad tibiofibularne sindezmoze.
Kod povreda skočnog zgloba, obično uganuće ligamenata je ubjedljivo najčešći tip: mehanizam je gotovo uvijek uvrtanje stopala unutra dok je opterećeno tjelesnom težinom i savijeno na dole, jer je u tom položaju skočni zglob relativno nestabilan, budući da je trohleja talusa uža pozadi i labavije leži unutar mortise. Lateralni ligament se povređuje češće od medijalnog jer je slabiji, a upravo se on opire inverziji; ligamentum talofibulare anterius je pri tome najranjiviji i najčešće se kida.
Fibula je čest izvor kosti za koštani presad (bone graft): i nakon uklanjanja segmenta njenog tijela, hodanje, trčanje i skakanje mogu ostati normalni, zahvaljujući njenoj nenosivoj funkciji.
Izvori
- Gray's Anatomy, 42. izdanje (Standring), pog. 78-79 (Knee and leg; Ankle and foot)
- Moore's Clinically Oriented Anatomy, 8. izdanje, pog. 7 (Lower Limb)
- Terminologia Anatomica 2 (FIPAT, ID 1397, 1427)
- StatPearls: Tibial Plateau Fractures (NBK470593); Bimalleolar Ankle Fractures (NBK562254); Ankle Fracture (NBK542324)
- Wikipedia (sr, bs, hr): Golenjača / Cjevanica / Lisna kost