Pleura
PleuraOrganPleura je serozna membrana koja obavija svako plućno krilo u vidu zatvorene, uvučene vreće sa dva lista, parijetalnim i visceralnim. Između njih se nalazi pleuralna duplja, potencijalni prostor sa tankim slojem seroznog fluida koji omogućava listovima da glatko klize jedan preko drugog tokom disanja, dok površinski napon tečnosti drži pluća priljubljena uz grudni zid.
Visceralna i parijetalna pleura
Visceralna pleura prijanja neposredno uz površinu pluća i prati sve njegove fisure, zasebno obavijajući svaki režanj. Na hilumu se odiže sa pluća i preklapa sama na sebe, nastavljajući se kao parijetalna pleura; mjesto tog prelaska naniže formira tanak dvoslojni nabor, plućni ligament.
Parijetalna pleura je kontinuirana, ali se dijeli prema regiji sa kojom je u dodiru na četiri dijela: kostalni (oblaže unutrašnju stranu grudnog zida), medijastinalni (čini lateralnu granicu medijastinuma), dijafragmalni (pokriva gornju površinu dijafragme) i cervikalni, odnosno pleuralna kupola, nastavak kostalnog dijela iznad prvog rebra, u odnosu sa brahijalnim pleksusom, klinički bitan zbog blizine strukturama korijena vrata i gornjeg ekstremiteta.
Recesusi
Parijetalna pleura se prostire dalje od donje granice pluća nego što pluća stvarno dopiru, pa u mirnom disanju ostaju dva uska proreza. Kostodijafragmalni recesus, između kostalnog i dijafragmalnog dijela, je klinički najznačajniji: u njemu se prvo skuplja tečnost pri pleuralnoj efuziji. Kostomedijastinalni recesus, manji, nalazi se iza grudne kosti.
Inervacija i vaskularizacija
Inervacija je ključna klinička razlika između dva lista. Parijetalna pleura je somatski inervisana i osjetljiva na dodir i bol: kostalni i periferni dijafragmalni dio preko interkostalnih nerava, medijastinalni i centralni dijafragmalni dio preko freničkih nerava. Visceralna pleura je autonomno inervisana i standardno se smatra neosjetljivom na uobičajene draži poput dodira ili reza; ipak, nosi vlakna osjetljiva na rastezanje, hemijsku iritaciju i ishemiju, pa razlika nije apsolutna, samo se odnosi na vrstu draži. Vaskularizacija prati istu podjelu: parijetalnu pleuru snabdijevaju sistemske arterije (interkostalne, unutrašnja torakalna, frenička), visceralnu bronhijalne arterije, kao dio samog plućnog tkiva.
Klinička korelacija
Pneumotoraks nastaje kad oštećenje parijetalne ili visceralne pleure dovede vazduh u pleuralnu duplju. Spontani pneumotoraks se tipično javlja kod visokih, mršavih mladih muškaraca, ruptura subpleuralnih mjehurića, dok traumatski nastaje nakon preloma rebra ili prodorne povrede. Kad efekat nalik ventilu dozvoli vazduhu da ulazi pri udahu ali ne izlazi pri izdahu, razvija se tenzioni pneumotoraks, stanje opasno po život. Pleuralna efuzija, nakupljanje tečnosti u pleuralnoj duplji, prvo se javlja u kostodijafragmalnom recesusu, gdje se uzorkuje ili prazni torakocentezom, tipično u devetom međurebarnom prostoru u srednjoj aksilarnoj liniji, tokom izdaha, kako bi se izbjegla donja granica pluća. Pleuritis (upala pleure) uzrokuje bol jer zahvata parijetalnu pleuru; kad je zahvaćena centralna dijafragmalna pleura, bol se preko freničkog nerva referira na donji vrat i vrh ramena.
Izvori
- Standring (ur.), Gray's Anatomy, 42. izdanje, pog. 54
- Moore, Agur, Clinically Oriented Anatomy, 8. izdanje, pog. 4
- Terminologia Anatomica 2 (FIPAT)
- StatPearls: Anatomy, Thorax, Pleurae
