Splen
SlezinaOrganSlezina je najveći limfoidni organ u tijelu, smještena u lijevom gornjem dijelu stomaka, između dijafragme i dna želuca, zbog čega se normalno ne može napipati pri pregledu. Tačan raspon zaklanjajućih rebara se razlikuje po izvoru, od desetog do dvanaestog, do devetog do jedanaestog rebra. Sa susjednim organima je povezana kroz nekoliko peritonealnih ligamenata: ka želucu (ligamentum gastrosplenicum), koji nosi kratke gastrične sudove i lijevu gastroomentalnu arteriju, i ka lijevom bubregu (ligamentum splenorenale), koji nosi slezinske krvne sudove i rep pankreasa.
Unutrašnjost čine dva funkcionalno različita tkiva. Crvena pulpa filtrira krv: eritrociti prolaze kroz uske Bilrotove tračke gdje se stariji, manje savitljivi eritrociti hvataju i razgrađuju od strane makrofaga, koji recikliraju gvožđe; slezina ovdje služi i kao rezervoar, čuvajući oko četvrtinu ukupnih trombocita tijela. Bijela pulpa, raspoređena oko sitnih arteriola u nakupinama nazvanim Malpigijeva tjelešca, dio je imunog sistema: limfociti ovdje sazrijevaju i pokreću odbranu protiv patogena iz krvi.
Slezinu snabdijeva a. splenica, najveća grana truncus coeliacus-a; slezinska vena se iza vrata pankreasa spaja sa gornjom mezenteričnom venom i formira v. portae.
Klinička korelacija
Zbog krhke građe i bogate vaskularizacije, slezina je najčešće povrijeđen unutrašnji organ kod tupe povrede stomaka, uključujući prelome donjih rebara sa lijeve strane koji mogu direktno probosti tkivo. Krvarenje iz oštećene slezine se klasično može osjetiti kao referirani bol u lijevo rame (Kehrov znak), zbog nadražaja dijafragme koja dijeli inervaciju sa tim područjem. Nakon uklanjanja slezine (splenektomija), pacijenti postaju trajno podložniji teškim infekcijama bakterijama sa kapsulom (pneumokok, meningokok, hemofilus), pa se preventivno vakcinišu prije, a kad je moguće, i nakon zahvata. Akcesorna slezina, dodatno malo tkivo odvojeno od glavnog organa najčešće uz hilum ili u gastrospleničnom ligamentu, relativno je česta varijanta i klinički je bitna jer, ako se previdi, može ostati funkcionalna nakon splenektomije rađene zbog hematološke bolesti.
Istorijska napomena
Nakupine bijele pulpe nose ime po italijanskom ljekaru Marcellu Malpigiju (1628-1694), smatranom ocem mikroskopske anatomije. Tračke crvene pulpe kroz koje eritrociti prolaze prije ulaska u sinusoide nose ime po austrijskom hirurgu Theodoru Bilrotu, poznatijem kao pionir hirurgije želuca.
Izvori
- Standring (ur.), Gray's Anatomy, 42. izdanje, pogl. 69 "Spleen", str. 1232-1238
- Moore, Agur, Clinically Oriented Anatomy, 8. izdanje, pogl. 5 "Abdomen", str. 486-488, 505
- Wikidata (TA2 5159)
- StatPearls: Anatomy, Abdomen and Pelvis, Spleen (NBK482235); Physiology, Spleen (NBK537307); Splenic Rupture (NBK525951)