Zadnji odjeljak potkoljenice, najveća od tri grupe sa sedam mišića, dijeli se u dva sloja odvojena transverzalnim intermuskularnim septumom - površinski, koji čini list lista noge, i duboki, tijesniji prostor kroz koji prolaze glavni nerv i sudovi cijele zadnje strane potkoljenice i tabana.

Površinski sloj čine gastrocnemius, soleus i plantaris. M. gastrocnemius ishodi dvjema glavama sa kondila femura, formira donju granicu poplitealne jame; zajedno sa m. soleusom - koji ishodi sa glave fibule i medijalne ivice tibije - gradi triceps surae, glavni plantarni flektor stopala, čije se tetive spajaju u Ahilovu (petnu) tetivu, najdeblju i najjaču tetivu u tijelu. Gastrocnemius, sastavljen pretežno od brzih vlakana, daje snagu za trčanje i skok; soleus, bogat sporim, na zamor otpornim vlaknima, kontinuirano je aktivan u mirnom stajanju - "hoda se sa soleusom, a skače sa gastrocnemiusom". M. plantaris, mali i inkonstantan, sa kratkim trbuhom i neuobičajeno dugom tetivom koja se pripaja uz Ahilovu tetivu, djeluje sinergijski sa gastrocnemiusom, ali je funkcionalno gotovo rudimentaran.

Duboki sloj čine popliteus, i tri mišića koji djeluju na skočni zglob i prste. M. popliteus, iako TA2-ski svrstan u ovu grupu, funkcionalno je mišić koljena - formira pod donjeg dijela poplitealne jame i rotira potkoljenicu medijalno, "otključavajući" koljeno na početku fleksije iz pune ekstenzije. M. flexor digitorum longus i m. flexor hallucis longus, čije se tetive ukrštaju u tabanu na mjestu zvanom "Henryjev čvor", flektiraju bočna četiri prsta odnosno palac. M. tibialis posterior, najdublje smješten, glavni je invertor stopala i važan potporanj medijalnog uzdužnog svoda; njegova tetiva, zajedno sa tetivama flexor digitorum longus i flexor hallucis longus i sa n. tibialis, prolazi iza medijalnog maleolusa kroz tarzalni kanal.

Inervacija. Svi mišići zadnjeg odjeljka inervisani su n. tibialis, granom n. ischiadicus. Gastrocnemius i soleus primaju S1-S2; popliteus L4-S1; tibialis posterior L4-L5. Za flexor hallucis longus i flexor digitorum longus izvori se razilaze u tačnim segmentima, pa se precizna formula ovdje ne navodi bez rezerve - oba mišića svakako pripadaju istom nervu, n. tibialis.