Wiki/Latinski jezik/Imenice

Množina anatomskih naziva

Množina u medicinskoj terminologiji nije samo gramatička vježba: veliki broj stvarnih anatomskih naziva se u praksi koristi gotovo isključivo u množini, jer struktura koju opisuju prirodno dolazi u više komada (kosti, nervi, žile) ili je sama po sebi zbirni pojam.

Nastavci u množini, po deklinaciji

  • I deklinacija (costa): jednina -a, množina -ae
  • II deklinacija, muški rod (humerus): jednina -us, množina -i
  • II deklinacija, srednji rod (cranium): jednina -um, množina -a
  • III deklinacija, muški/ženski rod (pes): nominativ raznolik, množina -es
  • III deklinacija, srednji rod (cor): nominativ raznolik, množina -a
  • IV deklinacija, muški rod (arcus): jednina -us, množina -us
  • IV deklinacija, srednji rod (genu): jednina -u, množina -ua
  • V deklinacija (facies): jednina -es, množina -es

Praktično pravilo za srednji rod (važi za sve deklinacije): nominativ množine se uvijek završava na -a (konsonantska osnova, npr. corda, viscera) ili -ia (posebna vokalska/i- osnova treće deklinacije na -e, -al, -ar, npr. retia, animalia, vidi Treću deklinaciju). Za skoro sve anatomske nazive dovoljno je zapamtiti -a, ali "uvijek -a bez izuzetka" nije tačno.

Uobičajeni primjeri iz prakse

  • ossa cranii: kosti lobanje (od os, ossis, kost, treća deklinacija)
  • vertebrae: pršljenovi (prva deklinacija, pravilna množina, od vertebra)
  • nervi craniales: kranijalni nervi (druga deklinacija, pravilna množina, od nervus, plus pridjev koji se slaže u padežu/broju/rodu)
  • vasa sanguinea: krvni sudovi (nepravilna množina, vidi Nepravilne imenice)
  • viscera: unutrašnji organi, utroba (od viscus, visceris, srednji rod, treća deklinacija, jednina "viscus" se u praksi rijetko koristi)
  • genitalia: genitalni organi (srednji rod množine, koristi se skoro isključivo u ovom obliku)
  • retia mirabilia: čudesne mreže (množina od rete, retis, i-osnova srednjeg roda, vidi napomenu o -ia gore)

Česta greška

Neki od ovih izraza (viscera, genitalia) se u svakodnevnom medicinskom govoru ponekad koriste kao da su jednina, ali gramatički su uvijek množina srednjeg roda. Slaganje pridjeva uz njih mora pratiti množinu, ne jedninu.

Izvori
  • Allen and Greenough's New Latin Grammar (1903)
  • Terminologia Anatomica 2 (FIPAT)