Pravilo slaganja je jednostavno u principu, ali stalan izvor grešaka u praksi: pridjev se slaže sa imenicom u padežu, broju i rodu, ali ne mora pripadati istoj deklinaciji.

To znači da imenica prve deklinacije sasvim prirodno nosi pridjev treće deklinacije, i obrnuto, sve dok se slažu rod, broj i padež. Ovo iznenađuje studente koji očekuju da "izgledaju slično".

Primjer nesklada deklinacija

Articulatio (zglob) je imenica treće deklinacije, ženskog roda. Pridjev "simplex" je treće deklinacije, ali ima isti oblik za sva tri roda u nominativu, pa fraza articulatio simplex funkcioniše bez vizuelnog "podudaranja" nastavaka.

Vena (vena) je imenica prve deklinacije, ženskog roda. Pridjev "profunda" (od profundus, -a, -um, prve/druge deklinacije) mora uzeti ženski oblik na -a da bi se složio sa "vena": vena profunda, ne "vena profundus".

Os (kost) je imenica treće deklinacije, srednjeg roda. Isti pridjev "profundus" bi ovdje morao uzeti srednji oblik: os profundum (hipotetički primjer radi ilustracije obrasca, ovaj konkretan spoj se u praksi ne koristi).

Rod kao mnemotehnika

Kad se ne sjećate roda neke imenice, često pomaže da se sjetite ustaljene fraze u kojoj se ta imenica javlja sa pridjevom čiji je rod očigledan (pridjevi prve/druge deklinacije imaju različit oblik po rodu, pa odaju rod imenice uz koju stoje). Arteria carotis communis odmah govori da je arteria ženskog roda, jer bi u suprotnom pridjev "communis" (koji je isti za muški i ženski rod treće deklinacije) manje pomogao, ali foramen magnum jasno pokazuje da je foramen srednjeg roda, jer je "magnum" isključivo srednji oblik pridjeva magnus.

Slaganje u množini

Pravilo ostaje isto kad se struktura navodi u množini: pridjev prati broj i rod imenice, ne njenu deklinaciju. Ossa longa (duge kosti): ossa je nominativ/akuzativ množine srednjeg roda (vidi stranicu Množina anatomskih naziva), pa pridjev "longus" mora uzeti odgovarajući oblik srednjeg roda množine, "longa".