Wiki/Latinski jezik/Imenice

Treća deklinacija

Declinatio tertia

Treća deklinacija je najveća i najraznovrsnija: obuhvata sva tri roda, i nominativ jednine može izgledati na desetine različitih načina. Zato se treća deklinacija ne prepoznaje po nominativu, nego isključivo po genitivu jednine, koji uvijek završava na -is.

Zašto je genitiv ovdje presudan

Kod mnogih imenica treće deklinacije, nominativ jednine je skraćen ili izmijenjen oblik prave osnove riječi, a genitiv tu osnovu otkriva:

  • cor → genitiv cordis, osnova cord-, srce
  • pes → genitiv pedis, osnova ped-, stopalo
  • femur → genitiv femoris, osnova femor-, butna kost
  • pulmo → genitiv pulmonis, osnova pulmon-, pluće

Bez poznavanja genitiva ne postoji način da se pogodi da "cor" u kosom padežu postaje "cord-". Svi ostali padežni nastavci (dativ, akuzativ, ablativ, cijela množina) se dodaju na tu osnovu, ne na nominativ.

Nastavci (dodaju se na osnovu iz genitiva)

Nastavci treće deklinacije (nominativ jednine je nepredvidiv, vidi gore)
PadežJedninaMnožina
Genitiv-is-um (ili -ium)
Dativ-i-ibus
Akuzativ-em (m/ž) ili = nom. (sr.)-es (m/ž) ili -a (sr.)
Vokativ= nominativ= nominativ
Ablativ-e-ibus

Konsonantske osnove naspram vokalskih (i-) osnova

Treća deklinacija se dijeli na dvije podgrupe prema tome da li se osnova završava na suglasnik ili na "i", i ta razlika mijenja genitiv množine (-um naspram -ium iz tabele gore). Postoje tri pravila za prepoznavanje vokalske (i-) osnove, sve ostalo je konsonantska osnova sa pravilnim -um:

  • Osnova se završava na dva suglasnika: pars, partis (dio, osnova part-, dva suglasnika "rt") → genitiv množine partium. Isto dens, dentis (zub, osnova dent-) → genitiv množine dentium.
  • Jednakosložne imenice (isti broj slogova u nominativu i genitivu jednine) na -is ili -es: auris, auris (uho, "au-ris" i "au-ris", oba dvosložna) → genitiv množine aurium.
  • Srednji rod na -e, -al ili -ar: rete, retis (mreža, kao u rete mirabile, čudesna mreža krvnih sudova) → genitiv množine retium.

Imenice koje ne ispunjavaju nijedno od ova tri pravila (npr. cor, cordis ili pes, pedis iz primjera gore) su obična konsonantska osnova, genitiv množine im je pravilan -um (cordum, pedum), bez ijednog izuzetka ispod.

Dva dodatna izuzetka, samo za srednji rod na -e/-al/-ar (treću podgrupu iznad, tzv. "čista" vokalska osnova): ablativ jednine joj je -i, ne -e (reti, ne "rete"), a nominativ/akuzativ množine joj je -ia, ne obično -a kako sugeriše opšta tabela gore. Zato je množina od rete mirabile baš retia mirabilia, ne "reta mirabilia" (isti obrazac: animalanimalia, maremaria). Prve dvije podgrupe (dva suglasnika; jednakosložne na -is/-es) OVAJ dodatni par izuzetaka nemaju, njihova množina i ablativ jednine su pravilni.

Zašto je ovo pravilo korisno: objašnjava zašto je genitiv množine od os, ossis (kost) baš ossium (osnova oss- se završava na dva suglasnika), umjesto da se to pamti kao izuzetak bez razloga (vidi stranicu Nepravilne imenice u anatomskoj terminologiji).

Primjeri iz medicinske terminologije

  • cor, cordis (n.): srce
  • pes, pedis (m.): stopalo
  • os, oris (n.): usta (pažnja: postoji i "os, ossis" = kost, potpuno druga riječ, vidi ispod)
  • articulatio, articulationis (f.): zglob
  • radix, radicis (f.): korijen
  • ren, renis (m.): bubreg
  • pulvis, pulveris (m.): prašak, čest naziv farmaceutskog oblika (pulvis subtilis, fini prašak)
  • solutio, solutionis (f.): rastvor, kao u Solutio Natrii Chloridi 0,9%

Česta greška

"Os, oris" (usta) i "os, ossis" (kost) imaju identičan nominativ jednine, ali različit genitiv i potpuno različito značenje. Jedini način da se razlikuju je genitiv, još jedan razlog zašto se genitiv uvijek uči zajedno sa nominativom, nikad odvojeno. Detaljnije na stranici Nepravilne imenice u anatomskoj terminologiji.

Izvori
  • Allen and Greenough's New Latin Grammar (1903)
  • Gildersleeve and Lodge's Latin Grammar (1895)
  • Terminologia Anatomica 2 (FIPAT)