Treća deklinacija je najveća i najraznovrsnija: obuhvata sva tri roda, i nominativ jednine može izgledati na desetine različitih načina. Zato se treća deklinacija ne prepoznaje po nominativu, nego isključivo po genitivu jednine, koji uvijek završava na -is.

Zašto je genitiv ovdje presudan

Kod mnogih imenica treće deklinacije, nominativ jednine je skraćen ili izmijenjen oblik prave osnove riječi, a genitiv tu osnovu otkriva:

• cor → genitiv cordis, osnova cord-, srce
• pes → genitiv pedis, osnova ped-, stopalo
• femur → genitiv femoris, osnova femor-, butna kost
• pulmo → genitiv pulmonis, osnova pulmon-, pluće

Bez poznavanja genitiva ne postoji način da se pogodi da "cor" u kosom padežu postaje "cord-". Svi ostali padežni nastavci (dativ, akuzativ, ablativ, cijela množina) se dodaju na tu osnovu, ne na nominativ.

Nastavci (dodaju se na osnovu iz genitiva)

Konsonantske osnove naspram vokalskih (i-) osnova

Treća deklinacija se dijeli na dvije podgrupe prema tome da li se osnova završava na suglasnik ili na "i", i ta razlika mijenja genitiv množine (-um naspram -ium iz tabele gore). Postoje tri pravila za prepoznavanje vokalske (i-) osnove, sve ostalo je konsonantska osnova sa pravilnim -um:

• Osnova se završava na dva suglasnika: pars, partis (dio, osnova part-, dva suglasnika "rt") → genitiv množine partium. Isto dens, dentis (zub, osnova dent-) → genitiv množine dentium.
• Jednakosložne imenice (isti broj slogova u nominativu i genitivu jednine) na -is ili -es: auris, auris (uho, "au-ris" i "au-ris", oba dvosložna) → genitiv množine aurium.
• Srednji rod na -e, -al ili -ar: rete, retis (mreža, kao u rete mirabile, čudesna mreža krvnih sudova) → genitiv množine retium.

Imenice koje ne ispunjavaju nijedno od ova tri pravila (npr. cor, cordis ili pes, pedis iz primjera gore) su obična konsonantska osnova, genitiv množine im je pravilan -um (cordum, pedum), bez ijednog izuzetka ispod.

Dva dodatna izuzetka, samo za srednji rod na -e/-al/-ar (treću podgrupu iznad, tzv. "čista" vokalska osnova): ablativ jednine joj je -i, ne -e (reti, ne "rete"), a nominativ/akuzativ množine joj je -ia, ne obično -a kako sugeriše opšta tabela gore. Zato je množina od rete mirabile baš retia mirabilia, ne "reta mirabilia" (isti obrazac: animal → animalia, mare → maria). Prve dvije podgrupe (dva suglasnika; jednakosložne na -is/-es) OVAJ dodatni par izuzetaka nemaju, njihova množina i ablativ jednine su pravilni.

Zašto je ovo pravilo korisno: objašnjava zašto je genitiv množine od os, ossis (kost) baš ossium (osnova oss- se završava na dva suglasnika), umjesto da se to pamti kao izuzetak bez razloga (vidi stranicu Nepravilne imenice u anatomskoj terminologiji).

Primjeri iz medicinske terminologije

• cor, cordis (n.): srce
• pes, pedis (m.): stopalo
• os, oris (n.): usta (pažnja: postoji i "os, ossis" = kost, potpuno druga riječ, vidi ispod)
• articulatio, articulationis (f.): zglob
• radix, radicis (f.): korijen
• ren, renis (m.): bubreg
• pulvis, pulveris (m.): prašak, čest naziv farmaceutskog oblika (pulvis subtilis, fini prašak)
• solutio, solutionis (f.): rastvor, kao u Solutio Natrii Chloridi 0,9%

Česta greška

"Os, oris" (usta) i "os, ossis" (kost) imaju identičan nominativ jednine, ali različit genitiv i potpuno različito značenje. Jedini način da se razlikuju je genitiv, još jedan razlog zašto se genitiv uvijek uči zajedno sa nominativom, nikad odvojeno. Detaljnije na stranici Nepravilne imenice u anatomskoj terminologiji.