Wiki/Anatomija/Systema cardiovasculare/Vasa sanguinea/Arteriae systemicae

Arterije glave i vrata

Arterija

Glavu i vrat snabdijevaju dva para velikih arterija: zajedničke karotidne arterije naprijed i vertebralne arterije pozadi, koje se u lobanji spajaju u zajednički kolateralni prsten.

Zajednička karotidna arterija (arteria carotis communis) polazi asimetrično: desna iz trunkusa brahiocefalikusa u korijenu vrata, lijeva direktno iz aortnog luka u grudnom košu. Na visini gornje ivice štitaste hrskavice, obično na nivou trećeg i četvrtog vratnog pršljena, svaka se dijeli na spoljašnju i unutrašnju karotidnu arteriju.

Spoljašnja karotidna arterija (arteria carotis externa) snabdijeva lice, vilice, vrat, jednjak i grkljan preko osam glavnih grana: gornje štitaste, uzlazne ždrijelne, jezične, lične, potiljačne, zadnje aurikularne, i dvije završne, maksilarne i površne temporalne arterije. Unutrašnja karotidna arterija (arteria carotis interna) ulazi u lobanju i snabdijeva veći dio mozga; njena dalja podjela na moždane grane opisana je detaljnije na stranicama posvećenim mozgu.

Vertebralna arterija (arteria vertebralis), prva i najveća grana potključne arterije, prolazi kroz otvore poprečnih nastavaka vratnih pršljenova, pa kroz veliki potiljačni otvor u lobanju, gdje se sa suprotnom stranom spaja u baznu arteriju.

Unutrašnje karotidne i vertebralne arterije se u lobanji povezuju u Willisov krug (circulus arteriosus cerebri), prstenastu strukturu koja spaja prednju i zadnju cirkulaciju mozga preko prednje i dvije zadnje komunikantne arterije, obezbjeđujući kolateralni protok ako se jedan od glavnih dovoda zapuši.

Klinička korelacija

Aterosklerotsko suženje se najčešće javlja tačno na mjestu bifurkacije zajedničke karotidne arterije i vodeći je uzrok tranzitorne ishemijske atake i moždanog udara; hirurška intervencija se razmatra kod asimptomatskog suženja od 70 do 90% ili simptomatskog suženja preko 50%. Pun, zatvoren Willisov krug postoji tek kod manjine ljudi, sa čestim varijantama poput duplirane ili hipoplastične komunikantne arterije; oko 85% intrakranijalnih aneurizmi nastaje upravo u prednjem dijelu ovog kruga.

Istorijska napomena

Willisov krug nosi ime po engleskom ljekaru Thomasu Willisu, koji ga je 1664. u djelu Cerebri Anatome opisao najpotpunije do tada. Willis nije bio prvi koji je strukturu primijetio, ali je prvi dao njen sistematičan i tačan opis; sam naziv "Willisov krug" skovao je tek više od jednog vijeka kasnije švajcarski fiziolog Albrecht von Haller, u djelu Bibliotheca Anatomica (1774).

Izvori
  • Gray's Anatomy, 42. izdanje (Standring), pog. 26 (Vascular supply and drainage of the brain) i pog. 35 (Neck)
  • Moore's Clinically Oriented Anatomy, 8. izdanje, pog. 8-9 (Head/Neck)
  • TA2 (FIPAT, PDF Part 4)
  • StatPearls: Anatomy, Head and Neck: Carotid Arteries (NBK545238); Neuroanatomy, Circle of Willis (NBK534861)
  • OpenStax Anatomy and Physiology, 2. izdanje, pog. 20.5
  • Britannica: Thomas Willis
  • Wikipedia: Circle of Willis