Pet metatarzalnih kostiju gradi prednji, distalni dio stopala, povezujući tarzalne kosti sa prstima - minijaturne duge kosti, svaka sa bazom, tijelom i glavom, isti opšti oblik kao metakarpalne kosti šake, ali prilagođene da nose težinu tijela.

Prva metatarzalna kost, najkraća ali najdeblja od svih pet, nosi najveći dio opterećenja prednjeg dijela stopala. Baza artikuliše sa medijalnim kuneiformom; na plantarnoj strani glave dvije žlijebaste fasete, razdvojene niskim grebenom, nose sezamoidne kosti. Druga metatarzalna kost je najduža, sklona stres prelomima i, na svojoj glavi, avaskularnoj nekrozi poznatoj kao Freibergova infrakcija. Treća metatarzalna kost ima relativno nepokretan zglob sa srednjim kuneiformom, što je takođe predisponira za stres prelom. Peta metatarzalna kost ima izražen tuberozitet na bočnoj strani baze - lako palpabilan orijentir na sredini bočne ivice stopala, i mjesto koje se lomi kod naglog uvrtanja stopala.

Sezamoidne kosti, dvije konstantne, medijalna (veća) i lateralna, leže ispod glave prve metatarzalne kosti, ugrađene u dvostruku tetivu m. flexor hallucis brevis. Nose značajan dio tjelesne težine u kasnoj fazi odraza stopala pri hodu; kod otprilike trećine ljudi medijalna sezamoidna kost je bipartitna (podijeljena u dva dijela), varijanta koja se ne smije zamijeniti za prelom na radiografiji.

Baze pet metatarzalnih kostiju, zajedno sa kuboidnom i kuneiformnim kostima, grade poprečni svod stopala - intermedijalna i lateralna kuneiformna kost su same po sebi klinastog oblika, prilagođene toj zakrivljenosti, dok stabilnost daju uglavnom ligamenti i tetiva m. fibularis longus, koja teži da približi medijalnu i bočnu ivicu stopala.