Pankreasna sekrecija i žuč

Pankreasni sekret i žuč omogućavaju da duodenalni sadržaj bude enzimski obrađen, neutralizovan i pripremljen za apsorpciju masti. Pankreas daje enzime i alkalnu tečnost, a žuč donosi amfipatske molekule i put za izlučivanje određenih produkata. Njihov usklađen izlaz prati kiselinu i hranljive sastojke koji dolaze iz želuca.

Acinus i kanal nisu ista funkcijska jedinica

Acinarne ćelije stvaraju digestivne enzime i njihovu početnu tečnost. Kanalni epitel dodaje vodu i bikarbonat i mijenja ionski sastav. Razdvajanje omogućava da se enzimsko i bikarbonatno opterećenje podešavaju povezanim, ali različitim signalima.

Pankreasne proteaze često nastaju kao zimogeni. Tripsinogen se aktivira u crijevu preko enteropeptidaze, a tripsin dalje aktivira odgovarajuće prethodnike i dodatni tripsinogen. Enzimi za druge vrste supstrata nemaju svi potpuno isti način aktivacije. Zaštitni inhibitor tripsina i pravilno prostorno odvajanje ograničavaju preranu proteolitičku aktivnost.

Egzokrini pankreas usmjerava produkt kroz kanal prema crijevu. Endokrina ostrvca oslobađaju hormone u krv. Dijeljenje organa ne znači isti put sekrecije: insulin nije dio duodenalnog digestivnog soka na isti način kao pankreasna lipaza.

Bikarbonatni odgovor i neutralizacija

Kanalski prenos uključuje stvaranje i preuzimanje bikarbonata, njegove apikalne izlazne puteve i recikliranje hlorida. CFTR-povezani prolaz podržava odgovarajući anjonski izlaz, dok natrijum i voda prate električne i osmotske uslove. Rezultat je alkalna tečnost koja zajedno sa enzimima stiže do sadržaja.

Neutralizacija štiti duodenalnu sluznicu i daje povoljnije okruženje pankreasnim enzimima. Ona takođe smanjuje nastavak želudačke proteolitičke aktivnosti. Različiti enzimi djeluju u različitim pH uslovima, pa prenos sadržaja zahtijeva i promjenu hemijskog okruženja, ne samo dodavanje još enzima.

Sekretin odgovara na duodenalnu kiselinu i dominantno pojačava bikarbonatni i vodni dio. CCK, podstaknut hranljivim produktima, i acetilholinski signal snažno podupiru acinarni izlaz. Njihovi različiti unutarćelijski putevi mogu pojačavati zajednički odgovor. Crijevni signal zato istovremeno usklađuje količinu enzima i mogućnost njihove aktivnosti.

Nastajanje i skladištenje žuči

Hepatociti stvaraju početnu žuč sa žučnim kiselinama, fosfolipidima, holesterolom i produktima za izlučivanje, uključujući bilirubin. Žučni kanali dodaju vodni i bikarbonatni doprinos, naročito pod sekretinskim uticajem. Proizvodnja i modifikacija zato imaju različite ćelijske izvore.

Žučna kesa vraća dio vode i elektrolita, čime koncentriše preostale sastojke. Pri dolasku masti CCK podstiče njenu kontrakciju i koordinisano smanjenje izlaznog otpora preko Oddijevog područja. Pražnjenje zahtijeva oba koraka: povećanje pritiska u kesi i prohodan put prema duodenumu.

Jetra nastavlja stvarati žuč i izvan trenutka pražnjenja kese. Skladištenje je način vremenskog usklađivanja, a ne jedino mjesto proizvodnje. Zbog toga odsustvo istog skladišnog obrasca ne treba automatski izjednačiti sa potpunim prestankom hepatocitne sekrecije.

Emulzija i micele

Žučne soli imaju hidrofilne i hidrofobne dijelove. Pomažu disperziji lipidnih kapljica i povećavaju dostupnu površinu za enzime. Nakon razlaganja, micele pomažu da slabo rastvorljivi produkti dođu kroz vodno okruženje do apsorptivne površine.

Žuč nije pankreasna lipaza. Ona olakšava fizičko-hemijsku dostupnost, dok enzimi hidrolizuju odgovarajuće veze. Takođe, micela nije hilomikron: prva djeluje u lumenu, a drugi nastaje nakon ulaska lipidnih produkata u enterocit i služi njihovom transportu prema limfi.

Enterohepatičko vraćanje

Terminalni ileum vraća veliki dio žučnih kiselina putem odgovarajućih transportera. Portalna krv ih dovodi jetri, koja ih ponovo preuzima i sekretuje. Kružni tok smanjuje potrebu da se čitav funkcionalni bazen nanovo sintetiše za svaki obrok.

Dio se ipak gubi i mora biti nadomješten sintezom. Ako je ilealno vraćanje narušeno, bazen može oslabiti, a više žučnih kiselina stići distalno. Time se mijenja i apsorpcija masti i lokalni elektrolitni odgovor, pa ista anatomska promjena ima više posljedica.

Zapamti

Acinus daje enzime, kanal alkalnu tečnost, sekretin prati kiselinu, a CCK hranljive produkte. Žuč emulguje i podržava micele, dok enterohepatički krug čuva njen funkcionalni bazen.