Debelo crijevo i defekacija

Debelo crijevo dovršava vraćanje vode i elektrolita, obrađuje preostali sadržaj sa mikrobiotom i čuva fekalnu masu do odgovarajućeg pražnjenja. Defekacija zahtijeva koordinisan propulzivni odgovor, relaksaciju izlaza i voljnu kontrolu. Nije jednostavno završni nastavak iste peristaltike koja je sadržaj dovela kroz tanko crijevo.

Apsorptivni i skladišni zadatak

Proksimalni kolon vraća znatan dio preostale tečnosti i soli. Distalno područje ima važniju skladišnu ulogu. Podjela opisuje dominantne funkcije, a ne oštru granicu gdje jedna potpuno prestaje. Konačni sadržaj zavisi od ulaza iz ileuma, lokalnog prenosa i vremena prolaza.

Natrijumsko vraćanje koristi epitelne puteve koje podržava bazolateralna Na+-K+-ATPaza. Završni kanalni unos može biti aldosteronski regulisan. Hlorid i voda prate odgovarajuće električne i osmotske uslove, uz osobine relativno čvršćih međučelijskih veza.

Kalijum se može sekretovati, naročito pod odgovarajućim hormonalnim i protočnim uslovima. Bikarbonatni izlaz doprinosi puferovanju luminalnih kiselih produkata. Zato gubitak velike količine kolonske tečnosti nije samo gubitak vode: može promijeniti kalijumsku i acidobaznu ravnotežu.

Apsorptivni kapacitet ima granicu. Ako tanko crijevo dostavi znatno više tečnosti, kolon ne može uvijek vratiti cio dodatni volumen. Brži prolaz dodatno smanjuje vrijeme dostupno za prenos. Dovedena količina, propustljivost i vrijeme zajedno određuju konačni vodni sadržaj fekalija.

Mikrobiota i preostali supstrati

Dio supstrata koji nije apsorbovan ranije dolazi do kolonske mikrobiote. Mikrobiološka obrada daje gasove i druge metabolite koji mijenjaju lokalno okruženje. Njihov učinak zavisi od supstrata i zajednice, pa nije opravdano svu bakterijsku aktivnost svesti na jedan univerzalni korisni ili štetni produkt.

Bikarbonatna sekrecija i sluz pomažu održavanju luminalnih i epitelnih uslova. Sluz takođe olakšava prolaz i štiti zid od mehaničkog kontakta sa sve gušćim sadržajem. Ovi putevi dopunjuju apsorpciju umjesto da joj budu nepotrebna suprotnost.

Vodno vraćanje mijenja konzistenciju, dok neapsorbovani ostaci i mikrobiološka masa doprinose čvrstom dijelu. Fekalni volumen zato nije neposredna mjera samo neprobavljene količine pojedene hrane. Nastaje nakon sekretornih, apsorptivnih i mikrobioloških promjena duž puta.

Miješanje i masovni pokreti

Haustralne kontrakcije lokalno pomjeraju i zadržavaju sadržaj, podržavajući izlaganje apsorptivnoj površini. Masovni pokreti pomjeraju sadržaj preko dužeg područja i mogu napuniti rektum. Dva obrasca imaju različit neposredni zadatak: kontakt i obradu naspram većeg propulzivnog premještanja.

Dolazak obroka u gornji trakt može pokrenuti gastro-kolonske i povezane odgovore, pa motilitet kolona ne zavisi samo od lokalnog trenutnog sadržaja. Neuralni i hormonalni signali povezuju unos sa potrebom oslobađanja prostora distalno. Ovo ne znači da upravo uneseni obrok odmah prolazi cijelim crijevom.

Ileocekalna kontrola ograničava povrat iz kolona i usklađuje dostavu iz tankog crijeva. Punjenje ili nadražaj cekuma mogu promijeniti ulazni otpor i uzvodnu aktivnost. Završni dio tankog crijeva i početni kolon zato imaju međusobnu povratnu vezu.

Rektum pokreće potrebu za pražnjenjem

Punjenje rektuma aktivira receptore istezanja. Enterični krug podstiče propulziju i relaksaciju unutrašnjeg analnog sfinktera, a sakralni parasimpatički odgovor može znatnije pojačati potreban motorni obrazac. Aferentna informacija doprinosi svjesnom osjećaju potrebe.

Unutrašnji sfinkter je glatkomišićni i ima drugačiju kontrolu od spoljašnjeg poprečno prugastog sfinktera. Spoljašnji izlaz je povezan sa pudendalnim somatskim putem i voljnim zadržavanjem ili popuštanjem. Zato automatska potreba ne mora odmah dovesti do izlaska sadržaja.

Koordinacija, pritisak i odlaganje

Za efikasno pražnjenje propulzivni pritisak mora biti usklađen sa relaksacijom izlaza. Trbušni doprinos može pomoći, ali povećan pritisak uz nepopuštanje izlaza nije isti funkcijski odgovor. Veća sila zato ne garantuje bolji završni tok.

Moždani i voljni uticaji mogu odložiti defekaciju, nakon čega se lokalni obrazac i osjećaj mijenjaju. Ponovljeno zadržavanje mijenja vrijeme boravka i mogućnost daljeg vraćanja vode. Količina, konzistencija i neuralni odgovor tako se međusobno povezuju kroz vrijeme.

Pljuvačka, želudačni i pankreasni sekret ranije su povećali ukupni vodni teret koji crijevo mora obraditi. Kolonski izlaz zato predstavlja kraj većeg cirkulacionog toka tečnosti.

Zapamti

Kolon apsorbuje, čuva i vremenski organizuje izlaz. Masovni pokret puni rektum, refleksi mijenjaju unutrašnji sfinkter, a somatska kontrola spoljašnji. Pražnjenje zahtijeva koordinaciju, ne samo veću kontrakcionu silu.