Septa cordis
Pregrade srcaSrceDvije pregrade dijele srce na lijevu i desnu polovinu, sprečavajući miješanje oksigenisane i deoksigenisane krvi.
Interatrijalni septum (septum interatriale) razdvaja pretkomore. Na svojoj desnoj strani nosi udubljenje, ovalnu jamicu (fossa ovalis), ostatak fetalnog foramen ovale kroz koji je krv prije rođenja zaobilazila pluća. Sama jamica nastaje od dvije embrionalne pregrade koje se preklapaju: septum primum čini njeno dno, a deblji, mišićni septum secundum čini njen obod (limbus fossae ovalis). Nakon rođenja, porast pritiska u lijevoj pretkomori pritisne ove dvije pregrade jednu uz drugu i trajno zatvori otvor. Kod otprilike četvrtine ljudi zatvaranje ostaje nepotpuno (otvoren foramen ovale), obično bez ikakvih simptoma.
Interventrikularni septum (septum interventriculare cordis) razdvaja komore, i za razliku od interatrijalnog ostaje potpuno intaktan nakon razvoja. Veći, donji dio je debeo i mišićav (pars muscularis); mali gornji dio, tik ispod aortne valvule i blizu septalnog kraka trikuspidalne valvule i Hisovog snopa, tanak je i vezivnotkivni (pars membranacea).
Klinička korelacija
Defekt interatrijalnog septuma i defekt interventrikularnog septuma su među najčešćim urođenim srčanim manama. Izvori se razilaze u tačnim procentima: StatPearls navodi da izolovan defekt komorskog septuma čini oko 37% svih urođenih srčanih mana kod djece; ako se računa i kao komponenta drugih složenih srčanih mana (npr. Fallotova tetralogija), udio raste i do oko 50%. Slažu se da je riječ o najčešćoj ili jednoj od najčešćih grupa urođenih srčanih mana. Većina malih defekata komorskog septuma se spontano zatvori, u do 90% slučajeva. Kombinacija defekta pretkomorskog septuma tipa ostium secundum i stečene mitralne stenoze naziva se Lutembacherov sindrom.
Napomena: procenti pojedinih tipova defekata unutar svake kategorije variraju od izvora do izvora (npr. udio "perimembranoznog" tipa defekta komorskog septuma se navodi kao 70% na jednom mjestu i 80% na drugom) jer se studije razlikuju po ispitivanoj populaciji i metodologiji. Brojke ovdje treba čitati kao red veličine, ne kao tačnu vrijednost.
Istorijska napomena
Lutembacherov sindrom nosi ime po francuskom kardiologu Renéu Lutembacheru. Rijedak, poseban tip komunikacije direktno između lijeve komore i desne pretkomore, koji zaobilazi trikuspidalnu valvulu, naziva se Gerbodeov defekt, po američkom hirurgu Franku Gerbodeu sa Univerziteta Stanford, koji je 1958. objavio prvu hiruršku seriju ovakvih slučajeva; hronološki najraniji opis pripisuje se Thurnamu, još 1838. u autopsijskom izvještaju, a Buhl je 1857. dao širi patološki opis; eponim je ipak ostao vezan za Gerbodea, koji je prvi objavio hiruršku seriju.
Izvori
- Gray's Anatomy, 42. izdanje (Standring), pog. 57 (Heart) i pog. 13 (Development of the heart)
- Moore's Clinically Oriented Anatomy, 8. izdanje, pog. 4 (Thorax)
- Wikidata Q2529769 (septum interatriale), Wikipedia infobox TA2 3970 (septum interventriculare)
- OpenStax Anatomy and Physiology, 2. izdanje, pog. 19.1
- StatPearls: Atrial Septal Defect (NBK535440); Ventricular Septal Defect (NBK470330); Patent Foramen Ovale (NBK493151); Fossa Ovalis (NBK538432)
- Wikipedia: Interatrial septum; Interventricular septum; Atrial septal defect; Ventricular septal defect