Ovarijalni i menstrualni ciklus

Ovarijalni ciklus priprema gamet za moguću oplodnju, dok menstrualni ciklus opisuje promjene endometrijuma povezane sa istom hormonskom regulacijom. Njihova usklađenost zavisi od pulsnog hipotalamičkog signala, gonadotropina, razvoja folikula i odgovora materice. Učenje kroz ove veze korisnije je od pamćenja jedne krive hormona bez podatka koja ćelija ga stvara i koje tkivo na njega odgovara.

Vremenski okvir i razvoj oocita

Prvi dan menstrualnog krvarenja služi kao početak brojanja ciklusa. Udžbenici često koriste model od 28 dana sa ovulacijom oko sredine kao pregledan nastavni primjer. Dužina stvarnog ciklusa može odstupati od tog modela, pa ovulacija četrnaestog dana nije univerzalno pravilo niti način da se iz same slike pouzdano odredi plodni period.

Primarni oociti ulaze u mejozu tokom fetalnog razvoja, a razvoj se zaustavlja u profazi prve mejotičke diobe. Oocit koji nastavlja sazrijevanje završava prvu diobu i stvara sekundarni oocit i polarno tijelo. Sekundarni oocit se zadržava u metafazi druge diobe; završetak te diobe povezan je sa oplodnjom. Razvoj oocita zato nije isti proces kao svakodnevno stvaranje spermatozoida iz mitotski aktivne početne populacije.

Folikul kao saradnja dvije vrste ćelija

Pulsatilni GnRH podstiče adenohipofiznu sekreciju FSH i LH. Rast antralnih folikula zahtijeva gonadotropnu podršku. Granulozne i teka ćelije pritom imaju različitu enzimsku opremu, pa sarađuju u steroidogenezi.

LH podstiče teka ćelije da stvaraju androgene prekursore. Oni prelaze u granulozne ćelije, gdje FSH podržava aromatazu i stvaranje estradiola. Ovo je funkcionalni model dvije ćelije i dva gonadotropina. Ne znači da receptori i osjetljivost ostaju isti tokom cijelog razvoja folikula: granulozne ćelije sazrijevanjem stiču i sposobnost odgovora na LH.

U folikularnoj fazi rastući estradiol doprinosi proliferaciji endometrijuma. U većem dijelu ciklusa estrogeni ostvaruju negativnu povratnu spregu prema hipotalamusno-hipofiznom sistemu. Inhibin iz granuloznih ćelija dodatno koči FSH. Obično jedan folikul nastavlja dominantni rast, dok drugi ulaze u atreziju. Izbor dominantnog folikula obuhvata razlike u osjetljivosti i lokalne procese; nije dovoljno svesti ga na jedno jedino potpuno razjašnjeno pravilo.

Promjena povratne sprege i ovulacija

Trajno visoka preovulatorna estrogenska stimulacija može promijeniti smjer povratnog odgovora i omogućiti nagli porast LH. Predovulatorni LH talas podržava završno sazrijevanje folikula, ovulaciju i luteinizaciju. Detalji nastanka tog naglog prelaza uključuju više međusobno povezanih mehanizama, pa ne treba predstavljati jednu jednostavnu povratnu petlju kao potpuno objašnjenje svih procesa.

Ovulacija uključuje promjene folikularnog zida, enzimsko remodelovanje i lokalne vaskularne procese koji omogućavaju oslobađanje oocita sa okolnim ćelijama. LH tako povezuje endokrini događaj sa lokalnim promjenama tkiva. FSH podržava folikularni razvoj, ali njegov izolovani porast ne zamjenjuje funkciju odgovarajućeg LH talasa.

Oko ovulacije cervikalna sluz postaje manje viskozna i pogodnija za prolazak spermatozoida. Takve promjene ciljnih tkiva predstavljaju dio koordinisanog reproduktivnog odgovora, a ne nezavisnu posljedicu samog kalendarskog dana.

Žuto tijelo i sekretorna faza

Preostale granulozne i teka ćelije nakon ovulacije formiraju žuto tijelo, corpus luteum. Ono proizvodi progesteron i estrogene. Progesteron usmjerava endometrijum ka sekretornoj pripremi: žlijezde i stroma stvaraju sredinu koja podržava moguće prihvatanje embriona. Razlika prema prethodnoj proliferativnoj fazi nije samo veća debljina, već druga funkcionalna organizacija tkiva.

Progesteron smanjuje uterinu kontraktilnost i može povisiti bazalnu tjelesnu temperaturu preko termoregulacije. Lutealni hormoni zajedno sa inhibinom ostvaruju negativnu povratnu spregu koja ograničava novu gonadotropnu stimulaciju. Porast temperature je fiziološki efekat hormona; pojedinačno mjerenje samo po sebi nije konačan dokaz svih događaja ciklusa.

Ako ne nastane trudnoća sa odgovarajućim embrionalnim signalom, žuto tijelo regredira. Pad progesterona i estrogena dovodi do gubitka hormonske podrške endometrijumu, promjena njegove cirkulacije i odvajanja površinskog sloja. Menstrualno krvarenje nije oslobađanje jajne ćelije iz materice. Slabljenje negativne sprege istovremeno omogućava porast FSH i početak novog folikularnog ciklusa.

Klinička korelacija: razvojne i funkcionalne varijacije

Ciklus bez ovulacije nema uobičajeno funkcionalno žuto tijelo ni odgovarajući lutealni progesteronski obrazac. Krvarenje zato ne dokazuje da se ovulacija dogodila. U periodima oko menarhe i završetka reproduktivne funkcije mogu se javiti anovulatorni obrasci.

Smanjenje folikularne rezerve na kraju reproduktivnog perioda slabi ovarijalni odgovor i hormonsku povratnu spregu. Gonadotropini, naročito FSH, mogu zato porasti iako ovarijalna steroidna sekrecija opada. Ovaj primjer pokazuje zašto visok hipofizni signal ne znači nužno snažan odgovor ciljnog organa. Opis ciklusa služi razumijevanju fiziologije, uz odvojenu kliničku procjenu individualnih odstupanja.

Zapamti

• Ovarijalni i endometrijalni ciklus predstavljaju povezane promjene različitih tkiva.
• Teka i granulozne ćelije sarađuju u stvaranju estradiola.
• Preovulatorna pozitivna sprega omogućava LH talas, dok lutealna faza pretežno ograničava gonadotropine.
• Menstrualno krvarenje samo po sebi ne potvrđuje ovulaciju.