Natrijum, RAAS i volumen vanćelijske tečnosti

Ukupna količina natrijuma predstavlja važnu odrednicu volumena vanćelijske tečnosti, dok njegova plazmatska koncentracija snažno zavisi od odnosa natrijuma i vode. Bubrezi moraju uskladiti ekskreciju sa unosom. Renin-angiotenzin-aldosteronski sistem, RAAS, povezuje signale cirkulacije sa tubularnim zadržavanjem, ali djeluje zajedno sa pritiskom, nervima i mehanizmima vodnog bilansa.

Količina nije koncentracija

Natrijum sa pratećim anjonima daje veliki dio osmotskog tereta vanćelijske tečnosti. Ako se njegova ukupna količina povećava uz raspoloživu vodu, volumen ovog prostora može porasti. Ako se mijenja količina vode u odnosu na rastvorene čestice, koncentracija se može promijeniti bez iste promjene ukupnog natrijuma.

Zato nizak plazmatski natrijum ne znači automatski da u organizmu postoji mali ukupni sadržaj natrijuma. Veća količina vode može ga razrijediti, čak i kada je vanćelijski prostor proširen. Ovu razliku treba očuvati pri povezivanju renalne fiziologije sa cirkulacijom i ADH.

U stabilnom stanju izlaz odgovara ulazu. Tokom prelaza može postojati pozitivan ili negativan bilans prije nastanka novog stabilnog stanja. Sama vrijednost ekskrecije zato nije dovoljna bez informacije o unosu i vremenu posmatranja.

Signali za renin

Jukstaglomerularne ćelije oslobađaju renin kada renalni sistem prepozna smanjenu cirkulatornu podršku. Važni ulazi obuhvataju niži perfuzioni pritisak, promjenu dostave NaCl makuli densi i simpatički beta-adrenergički signal. Svaki od njih opisuje različit dio iste regulacione potrebe.

Makula densa prima lokalni tubularni signal. Smanjena dostava može nastati zbog manje filtracije ili većeg prethodnog vraćanja, pa nije neposredno mjerenje ukupnog tjelesnog natrijuma. Renin započinje niz pretvorbi angiotenzinogena prema angiotenzinu I i zatim angiotenzinu II, koji djeluje na sudove, tubule i endokrine sisteme.

Angiotenzin II povećava vaskularni tonus i doprinosi zadržavanju natrijuma. Pri umjerenom cirkulatornom opterećenju eferentni odgovor može pomoći očuvanju glomerularnog pritiska. Istovremeno mijenja tubularni transport, uključujući proksimalno vraćanje. Njegova funkcija zato nije ograničena na porast sistemskog pritiska.

Aldosteron i završni natrijumski prenos

Angiotenzin II podstiče aldosteron. Ovaj steroidni hormon povećava kapacitet natrijumske reapsorpcije u kasnijem distalnom i sabirnom području, preko promjena ENaC i povezanih transportnih puteva. Bazolateralna Na+-K+-ATPaza omogućava da uneseni natrijum pređe prema intersticijumu.

Istovremeno raste mogućnost sekrecije kalijuma. Natrijumski i kalijumski učinci ipak zavise od dostave, toka i drugih signala. Povišen kalijum može sam podstaknuti aldosteron, pa ista hormonalna promjena ne mora uvijek nastati iz istog volumenskog razloga.

Voda prati ionske promjene u skladu sa osmotskim uslovima, ADH i unosom. Aldosteron zato nije neposredni regulator svakog vodenog kanala. Žeđ i ADH određuju koliko vode ostaje raspoloživo za očuvanje koncentracionog odnosa nakon promjene ukupnog osmotskog sadržaja.

Pritisna natriureza i ograničenje zadržavanja

Porast arterijskog pritiska može povećati renalni izlaz natrijuma. Ovaj odnos, pritisna natriureza, djeluje zajedno sa promjenama RAAS i simpatičkog tonusa. Kada unos natrijuma poraste, smanjenje renina, angiotenzina i aldosterona olakšava dodatnu ekskreciju bez potrebe za neograničenim nakupljanjem.

Natriuretički peptidi povezuju rastezanje srčanih struktura sa promjenama filtracije i tubularnog vraćanja. Njihov doprinos podržava izlaz soli. Dugotrajni rezultat nastaje iz ravnoteže više signala i renalne sposobnosti da promijeni izlaz prema ulazu.

Pri trajno povišenom aldosteronu dodatni porast volumena i pritiska može pojačati natriuretičke mehanizme i ograničiti stalnu progresiju natrijumske retencije. Ovaj bijeg od zadržavanja ne znači da su svi učinci hormona nestali, naročito učinci na kalijum i acidobazne puteve.

Proksimalno zadržavanje mijenja dostavu kasnijim segmentima. Distalni odgovor zato zavisi od hormonalne naredbe i od stvarne količine supstrata koja do njega stigne. Jači signal uz manju dostavu ne mora dati isti apsolutni prenos.

Zapamti

Natrijumski sadržaj i koncentracija odgovaraju različitim pitanjima. RAAS povezuje perfuziju i tubularnu dostavu sa zadržavanjem. Konačni volumen zavisi i od vode, pritisne natriureze i funkcije cirkulacije.