Latinske lične zamjenice za prvo i drugo lice (ja, ti) dekliniraju se potpuno nepravilno, dok latinski nema poseban oblik za treće lice ("on/ona/ono") kao poseban, samostalan skup riječi, tu ulogu preuzima pokazna zamjenica is, ea, id (vidi sljedeću stranicu, Pokazne zamjenice).

ego (ja) i tu (ti)

• Nominativ: ego, tu
• Genitiv: mei, tui
• Dativ: mihi, tibi
• Akuzativ: me, te
• Ablativ: me, te

Množina: nos (mi) i vos (vi)

• Nominativ: nos, vos
• Genitiv: nostri/nostrum, vestri/vestrum (dva oblika genitiva, biraju se prema značenju: nostri/vestri za "od nas/vas" kao cjeline, nostrum/vestrum kad se izdvaja dio iz grupe, npr. "niko od nas")
• Dativ: nobis, vobis
• Akuzativ: nos, vos
• Ablativ: nobis, vobis

Ovi oblici se ne grade dodavanjem nastavaka na prepoznatljivu osnovu (kao imenice), moraju se pamtiti kao zaseban skup.

Praktična relevantnost za medicinski latinski

Lične zamjenice se u samim nazivima struktura ne pojavljuju (nema "musculus meus" ili slično), niti u standardnim receptnim skraćenicama ili ustaljenim kliničkim frazama - za razliku od gotovo svih ostalih tema u ovom predmetu, ova stranica nema direktnu praktičnu primjenu u svakodnevnom medicinskom latinskom. Zadržana je isključivo radi potpunosti gramatičkog sistema (ista logika kao pokazne zamjenice); slobodno je preskočite ako vam vrijeme fali.

Refleksivna zamjenica

Latinski ima i posebnu povratnu zamjenicu za treće lice, se (sebe), sa genitivom sui, dativom sibi, koja se koristi kad radnja vraća na isti subjekt o kojem je već riječ u rečenici (npr. "bolesnik je povrijedio sebe"). U anatomskoj terminologiji se ne javlja, spominje se ovdje samo radi potpunosti gramatičkog sistema zamjenica.