Trombociti i primarna hemostaza

Zatvaranje malog vaskularnog oštećenja

Primarna hemostaza omogućava brzo stvaranje trombocitnog čepa na mjestu oštećenog krvnog suda. Uključuje vezivanje trombocita za izloženu podlogu, njihovu aktivaciju i međusobno povezivanje. Ovaj proces djeluje zajedno sa lokalnim vaskularnim odgovorom i koagulacijom. Podjela na primarnu i sekundarnu hemostazu korisna je za učenje, ali stvarni događaji međusobno se preklapaju.

Trombociti su ćelijski fragmenti nastali iz megakariocita. Nemaju jedro, ali imaju membrane, granule, enzime i kontraktilne proteine potrebne za brz funkcionalni odgovor. Njihova raspoloživost zavisi od stvaranja u krvotvornom sistemu, raspodjele i uklanjanja. Broj trombocita predstavlja samo jedan uslov hemostaze; funkcija receptora i signalnih puteva jednako je važna.

Endotel održava granicu

Neoštećeni endotel razdvaja krv od podloge koja snažno podstiče vezivanje i aktivaciju trombocita. Istovremeno oslobađa supstance koje ograničavaju njihov odgovor, uključujući prostaciklin i azot-monoksid. Ove supstance doprinose i regulaciji vaskularnog tonusa. Krv zato ostaje tečna zahvaljujući aktivnom radu zida, a ne samo zato što trombociti u mirovanju nemaju mogućnost reakcije.

Oštećenje otkriva subendotelni matriks i mijenja lokalnu ravnotežu. Kolagen i drugi sastojci postaju dostupni receptorima trombocita. Von Willebrandov faktor, vWF, povezuje izloženu podlogu sa trombocitnim receptorskim kompleksom GPIb-IX-V, naročito u uslovima izraženog smičućeg djelovanja toka. Nastali kontakt pomaže da se trombocit zadrži na mjestu gdje krv neprestano protiče.

Adhezija vodi aktivaciji

Vezivanje i dodatni lokalni agonisti pokreću unutrašnju signalizaciju trombocita. Raste citosolni kalcijum, mijenja se oblik ćelije i aktiviraju se kontraktilne i sekretorne funkcije. Trombocit iz relativno mirnog fragmenta prelazi u aktivnog izvršioca koji čvršće kontaktira podlogu i druge trombocite. Različiti receptorski signali mogu međusobno pojačavati odgovor.

Oslobađanje sadržaja granula dovodi ADP i druge medijatore u okolinu. Stvaranje tromboksana A2 dodatno podstiče aktivaciju i može doprinositi vazokonstrikciji. Ovi lokalni signali regrutuju nove trombocite koji prolaze kroz područje oštećenja. Pozitivna povratna sprega ubrzava stvaranje čepa, ali zahtijeva prostorno ograničavanje da bi lumen izvan oštećenja ostao prohodan.

Agregacija i stabilizovanje

Agregacija je međusobno povezivanje trombocita i treba je razlikovati od adhezije za vaskularnu podlogu. Aktivacija mijenja sposobnost integrina alfaIIb beta3 da veže fibrinogen i druge odgovarajuće ligande. Fibrinogen tada može povezati receptore na susjednim trombocitima. Zbir takvih veza izgrađuje čep koji je složeniji od običnog taloženja ćelija na zidu.

Istovremeno se aktivira koagulacijska mreža. Trombin snažno doprinosi trombocitnoj aktivaciji, a aktivirani trombociti nude membransku površinu pogodnu za važne reakcije stvaranja trombina. Fibrin dalje učvršćuje zajedničku strukturu. Trombociti i koagulacijski proteini zato uzajamno povećavaju djelotvornost, umjesto da jedan potpuno završi pa drugi tek započne.

Kontraktilne osobine trombocita učestvuju u skupljanju formiranog ugruška. Promjena geometrije doprinosi približavanju ivica oštećenja i prilagođavanju hemostatske strukture. Kasnije uklanjanje i obnova zida zahtijevaju kontrolisanu fibrinolizu i tkivne procese oporavka. Čep je funkcionalna privremena zaštita, a ne konačna zamjena za neoštećen sud.

Regulacija obima odgovora

Lokalna koncentracija agonista zavisi od stvaranja, difuzije, uklanjanja i protoka. Neoštećeni susjedni endotel ograničava širenje aktivacije, dok krvarenje i izložen matriks održavaju podražaj na mjestu potrebe. Promjene hemodinamike mogu zato promijeniti odnos adhezije, agregacije i ispiranja medijatora. Hemostaza je povezana i sa veličinom suda i vrstom mehaničkog oštećenja.

VWF ima i ulogu nosača koagulacijskog faktora VIII u plazmi. Time jedan protein povezuje primarnu hemostazu i koagulaciju. Ovaj primjer pokazuje zašto podjela komponenti na potpuno odvojene sisteme može sakriti funkcionalno važne veze. Ispravno je razdvojiti njihove neposredne zadatke i zatim objasniti saradnju.

Zapamti

Adhezija veže trombocit za mjesto oštećenja, aktivacija mijenja njegovu funkciju, a agregacija povezuje trombocite. VWF i fibrinogen imaju različite neposredne zadatke. Endotel i protok pomažu da odgovor ostane lokalizovan.

Dopunska provjera nomenklature: Li i Emsley, receptorski kompleks GPIb-IX-V.