Krvne grupe i principi transfuzijske kompatibilnosti

Antigeni na eritrocitu i antitijela u plazmi

Krvne grupe opisuju nasljedne razlike u antigenima na površini eritrocita. Imuni sistem može prepoznati određeni antigen druge osobe kao cilj i reagovati antitijelima. Fiziološki princip kompatibilnosti zato zavisi od odnosa antigena ćelija i antitijela sredine u koju te ćelije dospiju. ABO i Rh sistemi posebno su važni primjeri, ali ne obuhvataju sve eritrocitne antigenske razlike.

Antigen predstavlja strukturu koja može biti prepoznata, a antitijelo molekul koji se za odgovarajući cilj vezuje. Njihovo spajanje može povezati eritrocite u nakupine ili omogućiti njihovo oštećenje i uklanjanje. Aglutinacija opisuje grupisanje, dok hemoliza opisuje razaranje eritrocita. To su povezani, ali različiti procesi, pa ih treba razlikovati u objašnjenju imunološke nekompatibilnosti.

ABO kao osnovni model

A i B antigeni predstavljaju različite završne ugljenohidratne strukture na odgovarajućim površinskim nosačima. Genetski određeni enzimi oblikuju te razlike. Grupa A izražava A antigen, grupa B B antigen, grupa AB oba, dok grupa O u uobičajenom ABO modelu nema ni A ni B završnu oznaku. Ovaj opis ne znači da eritrocit grupe O nema druge površinske antigene.

U tipičnom odraslom ABO obrascu osoba grupe A ima anti-B, a osoba grupe B anti-A antitijela. Osoba grupe O obično ima oba, dok osoba grupe AB nema ta dva uobičajena antitijela. Njihov razvoj poslije rođenja povezan je sa izlaganjem strukturama sredine koje podsjećaju na ABO antigene. Izraz prirodna antitijela zato ne znači da njihov nastanak ne uključuje imunološki proces.

Kada eritrocit sa odgovarajućim antigenom dospije u plazmu koja sadrži antitijelo protiv njega, nastaje antigen-antitijelo reakcija. Određena ABO antitijela mogu snažno aktivirati komplement i dovesti do intravaskularnog oštećenja. Posljedice nisu ograničene na sam eritrocit, jer oslobađanje njegovog sadržaja i upalni odgovor mogu uticati na cirkulaciju i druge organe.

Komponenta mijenja smjer poređenja

Kod razmatranja eritrocitne komponente ključan odnos je između antigena datih eritrocita i antitijela primaoca. Kod plazmatske komponente značaj imaju antitijela date plazme i antigeni eritrocita primaoca. Zbog toga ista ABO oznaka nema isto značenje za sve krvne komponente. Ovu razliku potvrđuje NCBI prikaz imunoloških odnosa pri transfuziji.

Nazivi univerzalni davalac i univerzalni primalac mogu poslužiti samo kao ograničena nastavna skraćenica unutar određenog ABO modela. Ne predstavljaju tvrdnju da je sva krv jedne grupe bezuslovno kompatibilna sa svakom osobom. Drugi antigeni, antitijela i svojstva komponente ostaju važni. Fiziološki princip treba učiti kroz smjer antigen-antitijelo odnosa, bez pretvaranja pojednostavljenog modela u praktičnu naredbu.

Rh i nastanak senzibilizacije

Rh sistem obuhvata više proteinskih antigena, a oznaka Rh pozitivan u uobičajenoj upotrebi prvenstveno se odnosi na antigen D. Za razliku od tipičnog ABO obrasca, anti-D antitijela obično nastaju nakon izlaganja D antigenu. Izlaganje može biti povezano sa eritrocitima druge osobe ili prelaskom fetalnih eritrocita u majčinu cirkulaciju.

Prvi imunološki kontakt može stvoriti senzibilizaciju i memorijski odgovor bez istog neposrednog obima reakcije kao pri narednom susretu. Zato prethodna iskustva imunog sistema mijenjaju značaj kasnijeg antigenog izlaganja. Antitijela protiv Rh antigena često djeluju obilježavanjem eritrocita za uklanjanje u odgovarajućim tkivima, što se razlikuje od snažne komplementom posredovane intravaskularne ABO reakcije.

Određena antitijela mogu preći placentu i djelovati na fetalne eritrocite sa odgovarajućim antigenom. Samo postojanje različitih Rh oznaka majke i fetusa nije isto što i razvijena imunološka reakcija. Potrebni su odgovarajuće antitijelo, njegova dostupnost i antigen kao cilj. Ovaj primjer povezuje krvne grupe sa stečenom imunosti i fiziologijom placentnog prenosa.

Šira kompatibilnost

Eritrociti nose i antigene drugih sistema. Osoba zato može imati imunološki značajno antitijelo koje nije opisano samo ABO i D oznakama. Laboratorijska procjena kompatibilnosti zasniva se na ovom širem odnosu, ali njene praktične procedure nisu predmet ovog fiziološkog objašnjenja. Biološki cilj je izbjegavanje reakcije prema ćelijama koje treba da nastave funkcionalni transport.

Zapamti

Kompatibilnost zavisi od smjera susreta antigena i antitijela. Eritrociti i plazma imaju različite neposredne imunološke odnose. ABO i Rh predstavljaju važne modele, a imunološko pamćenje i drugi antigeni proširuju stvarnu biološku sliku.