Stara srpska riječ multitasking sve više je prisutna među nama u različitim kontekstima Ovim pojmom označava se aktivnost preusmjeravanja pažnje ili prelaska sa jednog zadatka na drugi, kao i fizičko izvođenje dvije radnje istovremeno. Multitasking omogućava pojedincu da radi na više zadataka, obaveza i projekata istovremeno ili u kratkim vremenskim razmacima, što je ponekad neophodno u današnjem brzom tempu života i sve većoj potrebi da budemo ekspeditivni.
O multitaskingu često govorimo u kontekstu posla (korporativnog okruženja) i akademskog kruga. Isto kako se od zaposlenih može očekivati da rade stvari istovremeno, tako se to može očekivati i od studenata. Veliko radno opterećenje često je uzrok multitaskinga. Brzi i dinamični zahtjevi savremenih poslova povećavaju pritisak na zaposlene, ukoliko nisu na odgovarajući način usklađeni sa njihovim resursima.
Slika: PexelsPostajemo li efikasniji usljed multitaskinga?
Neki bi rekli da primjenom multitaskinga postajemo efikasniji, da se naš opseg pažnje povećava, a time možda i kognitivne sposobnosti postaju bolje. Međutim, istraživanja pokazuju drugačije podatke. Primjera radi, neki autori sugerišu da multitasking može negativno djelovati na produktivnost ljudi, jer se pažnja stalno prekida, otežava se vraćanje zadatku i povećava se opterećenost memorije, jer osoba mora zapamtiti dokle je stigla na svakom pojedinačnom zadatku. Postajemo umorniji. Neki podaci sugerišu da u moderno doba, ljudi u prosjeku provode 12 minuta dnevno na jednom zadatku, nakon čega se prebacuju na drugi. Kada se obavlja bez jasno definisanih ili eksplicitnih radnih ciljeva, multitasking može dovesti do toga da posao bude završen neefikasno ili da uopšte ne bude završen.
Jedno zanimljivo istraživanje bavilo se ispitivanjem količine multitaskinga koji se javlja kad su u pitanju sastanci na daljinu i tzv. rad od kuće. Istraživači dolaze do zaključka da se više multitaskinga javlja kad se radi o sastancima na kojima se diskutuju već poznate teme, za koje se unaprijed dogovorio termin i koji traju duže od sat vremena. Multitasking se takođe češće javljao kad su zaposleni bili na sastancima koje smatraju dosadnim. Još jedan (možda objektivniji) razlog multitaskinga je bila i potreba da se tokom sastanka nadoknadi propušteni posao.
Slika: PexelsFaktori koji utiču na javljanje multitaskinga
Neki istraživači sugerisali su da značajan uticaj na pojavu multitaskinga ima okruženje u kojima imamo mnogo digitalnih distrakcija. Vjerujem da je svima poznata situacija da krenete da učite, pa u isto vrijeme čitate, podvlačite i pišete bilješke, a onda stigne poruka od prijatelja, pa vi odgovorite na nju, pa se to pretvori u dugu prepisku.... Dovoljno je da se ovo desi dva puta, pa da naša pažnja bude isprekidana i doživimo mentalni umor. Ja to primjećujem i sama kod sebe.
Motivacija i emocije značajan su faktor koji utiče na pojavu multitaskinga. Prije ćemo se prebaciti sa zadatka na zadatak ako smo nisko motivisani, ili doživljavamo neprijatna emocionalna stanja kao što su stres, dosada, frustracija i sl. Zanimljiv je podatak da prilikom izvršenja nekog zadatka, čak 30% vremena posvetimo tzv. ometajućem multitaskingu (provjeravanje društvenih mreža, odgovaranje na poruke i dr.).
Ne možemo da promijenimo doba u kojem živimo, ali ono čemu možemo težiti jeste da obezbijedimo da nam fizički prostor u kojem radimo bude bez distrakcija koliko god je to moguće, te da uprkos pritisku pokušamo da radimo zadatke jedan po jedan, kako bi se smanjila mogućnost greške.
Reference:
Učitavam komentare…