Jeste li nekad gledali seriju Teorija velikog praska (The Big Bang Theory)? Ako jeste, sigurna sam da se sjećate lika Radža (iliti: Radžeš Kutrapali), astrofizičar porijeklom iz Indije, koji radi u SADu. Odmah na početku serije je vidljivo da Radž ne može da priča sa osobama ženskog pola, koje nisu članice njegove uže porodice. Radž je u društvu žena doživljavao intenzivan strah i neprijatnost, te selektivni mutizam.
Radžova socijalna anksioznost
Ono što je Radž doživljavao jeste vrsta socijalno-anksioznog poremećaja, koji je, zanimljivo, kod njega bio ograničen isključivo na ženski pol. Socijalna anksioznost je psihološko stanje koje karakteriše intenzivan strah od evaluacije drugih u socijalnim situacijama. U manjoj ili većoj mjeri, svi je doživljavamo, pogotovo ako smo u situaciji gdje nas drugi ljudi procjenjuju ili intenzivno posmatraju. Ukoliko ovo stanje postane tako snažno da nas ometa u našim svakodnevnim aktivnostima, ili nas sprječava da normalno funkcionišemo, govorimo o socijalno-anksioznom poremećaju ili socijalnoj fobiji.
Rekla sam da svi mi doživljavamo određen stepen socijalne anksioznosti. Najbolji primjer za to je kad imamo neku prezentaciju/izlaganje na fakultetu. U toj situaciji, mi smo izloženi procjeni drugih ljudi (kolega sa fakulteta i profesora) koji će slušati ono što pričamo i gledati sve vrijeme u nas. Šta ako zaboravimo ono što smo htjeli ispričati? Šta ako krenemo da mucamo ili se srušimo od treme? Sve su ovo misli koje prolaze kroz glavu osobi koja doživljava socijalnu anksioznost.
Socijalna anksioznost, introverzija i sramežljivost: sinonimi?
Voljela bih na ovom mjestu da napravimo razliku između ova 3 pojma. Socijalna anksioznost nije isto što i sramežljivost ili introverzija. Prvo, sramežljivost i introverzija su osobine ličnosti, što znači da su relativno trajne, a socijalna anksioznost je stanje, što znači da se javlja samo u određenim situacijama, i to kad je osoba izložena evaluaciji od strane drugih ljudi. Neko može biti sramežljiv ili introvertan, da po prirodi ne voli biti u centru pažnje, ali ne mora mu predstavljati problem da uspostavlja kontakt sa drugima. Kada je sramežljiva ili introvertna osoba izložena situaciji u kojoj treba da priča pred grupom ljudi, ona se može dobro snaći i ne doživljava intenzivno (ili onesposobljavajuće) stanje straha, tenzije i uznemirenosti, kao što je to slučaj ako je osoba socijalno anksiozna.
Kad socijalna anksioznost postaje problem?
Osobe koje pate od socijalne anksioznosti osjećaju strah od procjene drugih u gotovo svakoj situaciji, bilo formalnoj ili neformalnoj. Većina nas, ako izađe sa društvom na kafu, neće mnogo razmišljati kako nas prijatelji procjenjuju, šta misle o nama, da li nam "love" neku grešku ili manu, dok će osoba sa socijalnom anksioznošću vrlo često razmišljati upravo na ovakav način. Može doći i do toga da osoba potpuno izbjegava socijalne interakcije. Sve vrijeme je ubijeđena da će je drugi negativno (pro)cijeniti, te može početi potpuno da izbjegava društvo drugih ljudi, kao Radž sa početka naše priče.
Tretman socijalne anksioznosti
U tretmanu socijalne anksioznosti korisnom se pokazala kognitivno-bihejvioralna terapija zajedno sa farmakoterapijom. U prvom redu, radi se na restrukturiranju i izmjeni duboko ukorijenjenih uvjerenja o sebi kao defektnoj osobi, koju će drugi neizostavno da procijene na negativan način. Osim toga, u tretmanu se koriste i vježbe relaksacije i imaginacije. Osoba može, uz vođstvo terapeuta zamišljati kako se našla u određenoj socijalnoj situaciji, te ukoliko osjeti nemir pri zamišljanju toga, u sigurnom okruženju se opušta i zamišlja kako bi se osjećala, šta bi mislila, i kako bi se ponašala u datoj situaciji.
Ukoliko govorimo o manje onesposobljavajućim oblicima anksioznosti, kao što je ona koja se javlja kad nešto prezentujemo pred drugima, može pomoći adekvatna priprema i vježbanje izlaganja nekoliko puta pred ogledalom. Možete snimiti svoje izlaganje i vidjeti koje greške pravite, šta bi se moglo uraditi bolje i sl. Meni je u glavi rečenica jednog mog profesora sa fakulteta, koja je meni u mnogome pomogla u pripremi pred javni nastup: "Niko ne zna šta ti treba da kažeš, šta si pripremila. Ako nešto zaboraviš da kažeš, ko to zna osim tebe? Ti najbolje znaš prezentaciju koju si spremala."
Ukoliko primijetite da vas socijalna anksioznost onemogućava u svakodnevnom funkcionisanju, svakako toplo preporučujem da potražite stručnu pomoć, bilo od strane psihoterapeuta, bilo na Plavom telefonu. Dostupna su i besplatna psihološka savjetovališta za studente, pri Centru za punu svjesnost, kao i u Psihološkom savjetovalištu za studente UNIBL.
Reference:
Comments