Često se čuje kako je neko neraspoložen zbog kiše, kako nije produktivan kad je jesen, ili mu se spava kad je oblačno vrijeme. U engleskom jeziku čak postoji jedan jako ilustrativan izraz, "under the weather". Skroz je druga priča kad je vrijeme sunčano, ljudi se izjašnjavaju kako tad imaju više energije, poleta i da su generalno bolje raspoloženi. Hajde da pobliže osmotrimo ovu temu i vidimo šta nauka kaže: da li vremenske prilike zaista djeluju na našu psihu?
Sezonski afektivni poremećaj
Najpoznatiji primjer vezivanja vremenskih prilika i rasploženja jeste sezonski afektivni poremećaj (poznat i kao sezonska depresija), koji se najčešće javlja početkom jeseni ili zime, a nestaje u proljeće/ljeto. Karakterišu ga klasični depresivni simptomi: povećana sanjivost, glad, žudnja za ugljenim hidratima, manjak energije i sl. Sugeriše se da manjak svjetlosti i toplote usljed zimskih i jesenjih dana pogoduje nastanku ovog poremećaja, kao i variranja nivoa serotonina, koje se dešava kako tokom godine, tako i kroz različite regije mozga.
Međutim, ne bismo mogli reći da isključivo godišnja doba i mjesto stanovanja sa niskim procentom sunčanih dana izazivaju sezonski afektivni poremećaj. Na Islandu je već 1000 godina jako mali procenat sunčanih dana, a ipak, stopa sezonskog afektivnog poremećaja je niska, što sugeriše da kod ljudi ipak postoje neke adaptacije. Ni variranja neurotransmitera u mozgu (kao što je ranije spomenut serotonin) nisu vezana samo za godišnja doba i vremenske prilike, već i za cirkadijalne ritmove organizma, kao i za stresne i manje stresne događaje u životu.
Uticaj vremenskih prilika: mit ili istina?
Jedno jako zanimljivo američko istraživanje pratilo je vezu između države stanovanja (toplija/hladnija klima) i javljanja tvitova sa negativnom konotacijom. Autori dolaze do zaključka da su osobe koje potiču iz država sa toplijom klimom iskazivale pozitivniji afekt u svojim objavama na Tviteru (iliti: X-u), u poređenju sa ljudima koji dolaze iz hladnijih država. Američka država Nevada imala je "najsrećnije" tvitove, dok su stanovnici Montane iskazivali najmanje pozitivnog afekta u svojim tvitovima. U Arizoni i Novom Meksiku bila je negativna veza temperature i pozitivnog afekta - ne valja kad je temperatura previsoka, jer ljudi onda postaju iritabilniji. (I ko poslije smije da kaže da je nauka dosadna?!)
Osunčanost i visina temperature nisu jedini meteorološki faktori koji su dovođeni u vezu sa raspoloženjem. Obično se viši vazdušni pritisak vezuje za pozitivnije raspoloženje, jer je vazdušni pritisak znak toplijeg i vedrijeg vremena. Visoka vlažnost vazduha obično se povezuje sa mračnijim raspoloženjem i pospanošću, jer ukazuje na promjenu vremena i zahlađenje.
Nisu vremenske prilike dovođene u vezu samo sa ljudskim raspoloženjem, već i sa kognicijom. Neki nalazi sugerišu da je toplije i vedrije vrijeme povezano sa fleksibilnijim stilovima mišljenja i većim kapacitetom radne memorije. (Ovdje ne mislim na radnu memoriju računara, već na ljudsku radnu memoriju, kapacitet kognitivnog sistema da manipuliše sa više informacija u isto vrijeme). Povezanost vedrijeg vremena i većeg kapaciteta radne memorije javio se samo kod onih ljudi koji su vani inače provodili više od 30 minuta dnevno.
Jesmo li stvarno ludi ili je samo do vremena?
Veze vremenskih prilika i psiholoških stanja u dosadašnjim istraživanjima su vrlo niske (korelacije se kreću u rasponu 0.2, 0.3, što ukazuje na slabu povezanost). Ima i dosta drugih stvari koje mogu da mijenjaju (ili: moderiraju) vezu vremenskih prilika i raspoloženja: vrijeme provedeno napolju, osobine ličnosti, lična osjetljivost, zdravstveno stanje, starost, a kod žena i menstrualni ciklus. Neću da kažem da veze nema, ali bi valjalo razmisliti o tome da neki drugi faktori, relativno trajni (kao što su osobine ličnosti) mnogo jače djeluju na naše načine reagovanja i naše raspoloženje, nego vremenske prilike.
Reference
Comentarios